KRITIKAMA "RUŠE" SPOMENIK NEMANJI: Monument velikom županu nije ni postavljen, a već su pale prve osude istoričara umetnosti

Dragana Matović

19. 07. 2020. u 13:03

SPOMENIK Stefanu Nemanji na Savskom trgu još nije postavljen (radovi će početi 4. avgusta), a već su pale prve osude. Kritike dela poznatog ruskog vajara Aleksandra Rukavišnikova odnose se, pre svega, na njegovu grandioznost. Spomenik rodonačelniku dinastije Nemanjića biće visok 23 metra, što je istoričarka umetnosti Irina Subotić nazvala - pretencioznim.

КРИТИКАМА РУШЕ СПОМЕНИК НЕМАЊИ: Монумент великом жупану није ни постављен, а већ су пале прве осуде историчара уметности

Foto: Arhiva V.N.

Rad koji bi trebalo da slavi velikog župana, po njenoj proceni, faraonski je monument i "priprema za spomenik budućem šefu, jer bi on, verovatno, želeo da ima takav".

Tokom razgovora koji je objavljen na jednom portalu nije otkrila ime "budućeg šefa", ali je rekla da neviđeno veliki spomenici nemaju nikakav odnos prema čoveku, da ime ruskog umetnika ne želi ni da zapamti, da zna da radi za Crkvu i da su po celoj Rusiji njegovi monumenti i Putinu i drugim velikodostojnicima. Subotićeva smatra da takav spomenik ne može da simbolizuje osnivača naše države, ne može ni da bude u Beogradu, "kada znamo da Stefan Nemanja nije imao Beograd pod svojom vlašću".

- Smatram da istoričarka umetnosti Irina Subotić nedolično svojoj profesiji sudi tom spomeniku, nedoličnim rečnikom spušta se maltene na ulični nivo i aludira na neke ličnosti, što nije prikladno, već tendenciozno i nestručno. Rano je suditi o spomeniku Stefanu Nemanji. Još nije postavljen. Kad bude bio na Savskom trgu možemo da govorimo o tome da li je dobro ili loše urađen - kaže, za "Novosti", akademik i vajar Svetomir Arsić Basara, jedan od članova komisije koja je izabrala rad Aleksandra Rukavišnikova.

U toj komisiji su bili i njegov kolega, vajar Miodrag Živković, slikari Vladimir Veličković i Nebojša Đuranović, kao i reditelj Emir Kusturica, arhitekta Milutin Folić...

Foto: Arhiva V.N.

Tekst potpisa


- Irina Subotić istupa kao stručnjak, a ne poznaje skulpturu. Iz te oblasti umetnosti nije naučila ništa. Skulptura je posebna sa svojim tajnama, u koje treba pronići i upoznati ih. Prepotentno je reći da ne želi da zna ime umetnika. Ko je ona da to kaže! Jedino što je istinito rekla u aluziji kome je Rukavišnikov gradio spomenike je da on ne pripada nigde. Tačno. Pripada sebi. Rukavišnikov nije kopirao umetnike sa Zapada, nego je samonikao na svom tlu. Originalan je i potpuno svoj.
SAVSKI TRG BIĆE FANTASTIČAN

- VAŽNO je da spomenik neće zaklanjati vrata Železničke stanice, malo je izmaknut u desnu stranu. Umetniku je ostavljena sloboda da izabere dimenzije, a da li je to uradio dobro, pokazaće vreme. Šta god da neko izabere, neko drugi će da kritikuje - ističe  bivši gradski urbanista Folić. - Spomenik Đinđiću je svetska avangarda, a bilo je puno kritika. Mislim da je sjajna ideja da se podigne spomenik Stefanu Nemanji, i to na potpuno novom gradskom trgu, čiji će završetak značajno obeležiti silazak Beograda na reke. Sve može da se uradi na više načina, ali retko šta je u Beogradu rađeno sa toliko pažnje kao Savski trg. Bila su dva međunarodna konkursa, što govori da ni u jednom momentu nije postojala želja da se nešto na brzinu uradi. Naprotiv. Postojala je jasna namera da se uradi jedan od najkvalitetnijih javnih prostora u svetu.

Basara je objasnio i zašto se spomenik Stefanu Nemanji podiže u Beogradu:


- Beograd je prestonica Srbije. Centar. Naš život se odvija ovde. Gde je trebalo podići mu spomenik? Možda bi gospođa Subotić bila zadovoljna da spomenik rodonačelniku Nemanjića bude negde na brdu, ili u pustinji! Umesto da se izrazi zahvalnost što se neko setio da treba da se odužimo Nemanji, plemenitu inicijativu senčimo sumnjama. To je apsolutno građanski nedozvoljeno.


Naglašavajući da naši likovni kritičari i teoretičari ne poznaju skulpturu, Basara kaže:


- Rukavišnjikov pripada grupi umetnika koja se drži nacionalnih tema i ima lični izraz u skulpturi. U tom svom izrazu našao je novi put koji se zasniva na pokretu, dinamici, detaljima. To Irina nije ni videla, niti razumela. Izvesni Rukavišnjikovljevi spomenici su snažni, jaki, potresni. To je nešto potpuno novo u oblasti skulpture i nema ništa zajedničko u odnosu na zapadni pogled na vajarski izraz. Njegovi radovi su moćni. Ko zna kako se dolazi do tog izraza u skulpturi, ume to i da ceni. Nije lako pronaći svoj put.

Foto: Arhiva V.N.

 


Figura Nemanje u carskoj odori iz tog vremena stajaće na napuklom vizantijskim šlemu koji se na četiri kraka oslanja na zemlju. Taj donji deo spomenika, objasnio je umetnik, pokazuje kontinuitet srpske kulture koja se rodila iz vizantijske. Prostor oko šlema predstavljaće saborni prostor srpskog naroda, dok će sa unutrašnje strane biti prikazane scene iz života Stefana Nemanje. Na gornjem delu biće dve njegove zadužbine, Studenica i Hilandar. Irina Subotić, međutim, smatra da je simbolika sasvim pogrešna i da je razbijeni šlem na kome stoji Stefan Nemanja simbol neuspeha. Basara je iznenađen njenim zapažanjem:


- To je jedinstveno postolje u svetu. Nijedan spomenik u svetu nema takav postament. Razuđen. Potpuno izašao iz klasike. Irina je trebalo da zapazi da je postolje originalno i da daje poseban pečat tom spomeniku.


Vajar Rukavišnjikov je svestrani umetnik, poznat u svojoj zemlji, ali i daleko izvan njenih granica. Jedan je od vodećih majstora savremene ruske skulpture, tvorac mnogobrojnih monumentalnih dela, među kojima su spomenik Dostojevskom u Ruskoj državnoj biblioteci, Aleksandru Drugom u Katedrali Hrista Spasitelja, Spartaku u Moskvi... Njegovi spomenici su u mnogim gradovima, a skulpture izložene u mnogobrojnim muzejima. Kritičari su jednoglasni u tome da oni ponekad deluju kontroverzno i navode na razmišljanje, ali da ljude ne ostavljaju ravnodušnim.

Foto: Arhiva V.N.

 


Prestižne nagrade i priznanja poznatih umetnika širom sveta utvrdili su njegov stvaralački put. Još na početku karijere, 1984, na izložbi u Parizu za rad "Džon Lenon" dobio je srebrnu medalju Francuske akademije umetnosti. Za spomenike "Isus" i "Apostol Pavle" (oba su postavljena u Siriji), nagrađen je memorijalnim medaljama. Njegovi radovi nalaze se u Tretjakovskoj galeriji, Ruskom muzeju, Ludvigovom muzeju, "Simensu", "Hermesu" i mnogim privatnim korporativnim zbirkama. Aktivan je član Ruske akademije umetnosti i šef odeljenja za skulpturu u Surikovom umetničkom institutu u Moskvi.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (41)

RODITELJI OSMAKA IZ ŽELEZNIKA U ŠOKU: Saznali pred put da im deca idu na ekskurziju - destinacija Tara