FELJTON - POČECI SRPSKO-RUSKE SARADNJE U PROSVETI: Još u vreme knjaza Miloša Rusi su učestvovali u formiranju moderne srpske prosvete

Piše: Drago Delić

09. 03. 2024. u 18:00

GOTOVO da ne postoji naučna oblast u kojoj ruski emigranti nisu dali veliki doprinos razvoju srpskog društva. Beogradski univerzitet je, može se reći, naročito profitirao dolaskom profesora carske Rusije.

ФЕЉТОН - ПОЧЕЦИ СРПСКО-РУСКЕ САРАДЊЕ У ПРОСВЕТИ: Још у време књаза Милоша Руси су учествовали у формирању модерне српске просвете

AKADEMICI Vladimir Farmakovski i Nikolaj Saltikov su bili članovi SANU, Foto Arhiv SANU

Učestvovali su u osnivanju više fakulteta i naučnih instituta, predavali na skoro svim fakultetima Beogradskog univerziteta, na nekima bili ključni predavači i istraživači.

Presudno su uticali na stvaranje novih generacija srpskih univerzitetskih profesora i akademaca. U velikom broju gimnazija i srednjih škola širom Srbije, odnosno istočnom delu tadašnje Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije, nastavu su držali ruski profesori. U gimnazijama u Čačku, Zrenjaninu, Subotici radilo je po nekoliko ruskih profesora, vrsnih pedagoga, koji su izveli niz generacija gimnazijalaca. Skoro da nema grada u kome nije bilo ruskih profesora i učitelja.

Važno je istaći da su Rusi učestvovali u formiranju moderne srpske prosvetne delatnosti još u vreme Miloša Obrenovića. Dva ruska profesora iz Kišinjeva, Vasilije Teodorović Verdiš iz Besarabije i Dimitrije Aleksijevič Rudinski iz Voronješke gubernije stigli su u Beograd 1849. godine.

Na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu predavali su biblijski zemljopis, staroslovenski i ruski jezik i crkvenu istoriju. Verdiš je na predlog Popečiteljstva prosvete izabran za člana Školske komisije koja je imala zadatak da pregleda podnete rukopise školskih udžbenika i odobrava upotrebu. Članovi komisije tada su bile ugledne ličnosti: Gavrilo Popović, Kosta Cukić, Janko Šafarik i drugi. Štampani su samo radovi koje je odobrila komisija. Verdiš je napisao prvi udžbenik Biblijskog zemljopisa i atlas 1852. godine koji je dugo bio u upotrebi. Do tada su studenti uglavnom učili tako što su zapisivali na predavanjima.

PROFESOR  Rudinski je autor skripte Ruska gramatika, a zaslužan je za to što je u jednoj školi prvi put počeo da se uči ruski jezik kao obavezan predmet.

Njihov rad je, međutim, prekinuo Krimski rat. Morali su da se vrate u Rusiju, pošto nisu mogli da rade na području pod kontrolom Turske, budući da je Srbija bila autonomna kneževina, sve do Berlinskog kongresa 1878. godine, kada je postala nezavisna država.

Drugi pravac ruskog uticaja je mnogo važniji. Znamo da su u Rusiji školovane prve generacije srpskih profesora i veroučitelja na Kijevskoj duhovnoj akademiji i drugim centrima, pa je Rusija i na taj način dala primarni doprinos počecima obrazovanja i pismenosti u Srbiji. Mnogi učitelji i veroučitelji stekli su znanje u Rusiji i radili u našim prvim školama. Nemerljiv je značaj Prizrenske bogoslovije, velikog dobrotvora Sime Andrejevića Igumanova, čiji su profesori školovani u Rusiji, opismenili generacije i generacije srpske dece u staroj Srbiji pod turskom vlašću i slobodnoj Srbiji. Neki najviši predstavnici Srpske pravoslavne crkve školovani su u Rusiji, kao što su patrijarh Varnava - Duhovna akademija u Petrogradu, mitropolit beogradski i srpski Mihailo (Jovanović) - Kijevska duhovna akademija.

Osim toga, naši prvi oficiri obrazovani su na vojnim akademijama u Rusiji.

Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević pohađao je Paženski kadetski korpus u Petrogradu. Takođe, njegov stric knez Arsen, brat kralja Petra Prvog, otac kneza Pavla i mnogi drugi.

IZMEĐU dva rata i prvih decenija posle rata, Univerzitet u Beogradu se, zahvaljujući njima, izdigao među najcenjenije visokoškolske ustanove u Evropi, pa i svetu. Čak oko 90 ruskih profesora došlo je na srpske univerzitete, pretežno na Beogradski, a više od 300 predavalo je u srednjim školama. Navodimo samo neke istaknute profesore Ruse, koji su postali deo srpske nauke i prosvete i deo naše kulture i društva. Neki od njih postali su naučnici svetskog glasa, akademici, osnivači naučnih instituta. Nažalost, neki su posle Drugog svetskog rata i dolaska nove vlasti identične onoj od koje su pobegli, morali da odu na zapadne univerzitete sa kojima su kao izuzetno cenjeni naučnici, već sarađivali. Nemali broj njih je ipak ostao kod nas. Ovde su dočekali penziju, živeli tu do kraja života i ostavili veliki trag u srpskoj nauci i prosveti. Izdvajamo samo neke od njih.

VLADIMIR  Farmakovski (1880-1954) mašinski inženjer i konstruktor lokomotiva, profesor Tehničkog i Mašinskog fakulteta, osnivač Mašinskog instituta SANU, koji je jedno vreme nosio njegovo ime, kasnije Instituta tehničkih nauka. Ovaj institut je u socijalizmu okupljao najveća naša imena mašinstva i mehanike, na njemu su stvoreni i usavršeni  prototipovi motora više jugoslovenskih fabrika, kao što su FAP, FAMOS, Krušik, a još sedamdesetih godina, među prvima u svetu, intenzivno je istraživao razvoj električnih i hibridnih vozila. Objavio je preko 80 radova, blizu 30 knjiga i brošura, oko 60 članaka  iz oblasti konstrukcije lokomotiva, parnih mašina, turbina. Redovni član SANU od 1948. prvi sekretar i rukovodilac odeljenja tehničkih nauka, prvi i doživotni upravnik Mašinskog instituta SANU, prvi dekan Mašinskog fakulteta posle njegovog izdvajanja iz grupe tehničkih fakulteta 1948. godine. Autor je ključnih udžbenika iz teorije lokomotiva, mašinskih elemenata i parnih kotlova koji su dugo korišćeni u nastavi: Hidraulični motori, Opšta istorija lokomotiva, Parne lokomotive, Mašinski elementi, i niza članaka na više svetskih jezika. Sahranjen je pored ruske Iverske kapele na Novom groblju u Beogradu. Zahvalni Beograđani su jednoj ulici na Novom Beogradu dali njegovo ime. Farmakovski je rođen u Sibirsku, u Beograd je došao 1920. godine kao profesor Politehničkog institutau Kijevu i iskusan ekspert u industriji lokomotiva i železnica.

NIKOLAJ Nikolajevič Saltikov (1866-1961, kao godina rođenja negde se pominje i 1872) profesor matematike na Beogradskom fakultetu, član SANU rođen je u Tverskoj guberniji.

Izabran je za profesora mehanike Tehnološkog instituta u Tomsku, a 1903. i na Politehničkom institutu u Kijevu 1905. godine, a već naredne postao je profesor na istoj katedri Univerziteta u Harkovu. Do 1921. bio je profesor Nacionalnog gruzijskog univerziteta u Tiflisu (Tbilisiju). U Beograd dolazi početkom 1921. godine, gde radi kao profesor matematike na Filozofskom fakultetu. Predavao je parcijalne, obične i diferencijalne jednačine, algebru, teoriju eliminacije, analitičku geometriju, mehaniku. Do Drugog svetskog rata držao je dva meseca godišnje predavanja na univerzitetima u Belgiji. Učestvovao je u radu Matematičkog instituta, Saveza matematičkih društava, Društva matematičara i fizičara Srbije.

Prema podacima Matematičkog fakulteta, profesor Saltikov je 1934. godine izabran za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije, a 1946. za redovnog člana Srpske akademije nauka. Autor je više naučnih rasprava i fakultetskih udžbenika, a jedan od najdugovečnijih u nastavi je „Primena tangencijalnih transformacija za integralenje parcijalnih jednačina” objavljen 1936. godine u izdanju Kraljevske akademije nauka.

PROFESORI I NAUČNICI

TALAS  ruskih emigranata koji je zapljusnuo Kraljevinu SHS, posebno područje ratom opustošene i kadrovski desetkovane Srbije, po svom značaju je daleko nadmašio sve prethodne vidove kulturno-prosvetne i naučne saradnje. Zahvaljujući ruskim profesorima sa univerziteta u Kijevu, Odesi, Petrogradu, Moskvi, Harkovu, Saratovu - Univerzitet u Beogradu  dobio je vrhunske profesore. Većina njih je došla 1920. i 1921. godine i odmah su, kao izuzetno ugledni naučnici, bili primljeni na naše univerzitete. Već tih godina, Rusi su činili oko 25 odsto profesora na Beogradskom univerzitetu, i na Poljoprivrednom fakultetu čak 75 odsto.

 SUTRA: RUS OSVETLjAVA ISTORIJU STARIH SRPSKIH VLADRA 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

RUSIJA JE ZGROŽENA: Ovo je najnoviji uslov za Ruse da bi učestvovali na Igrama Pariz 2024