FELJTON - BEOGRAD CENTAR RUSKIH PISACA U IZBEGLIŠTVU: Pesnikinja je prevela spev Ivana Gundulića "Suze sina razmetnoga"

Piše: Drago Delić

13. 03. 2024. u 18:00

BEOGRAD je bio jedan od većih centara ruskih pisaca u rasejanju i u njemu je delovalo nekoliko kružoka i veoma živa književna aktivnost, u časopisima su objavljivane pesme, eseji, polemike.

ФЕЉТОН - БЕОГРАД ЦЕНТАР РУСКИХ ПИСАЦА У ИЗБЕГЛИШТВУ: Песникиња је превела спев Ивана Гундулића Сузе сина разметнога

Lidija Develj Aleksejeva je radila kao profesor u Rusko-srpskoj gimnaziji, Foto Vikipedija

Kada je reč o autorima, to su ipak bili manje poznati pisci, kao što su pesnikinja Jekaterina Leonidovna Tauber, Jevgenij Kiskevič, Lidija Develj Aleksejeva, Kiril Taranovski, Aleksej Durakov. U Beogradu je delovalo jedno od većih udruženja ruskih pisaca i novinara u Evropi čije je sedište bilo u Kosovskoj ulici br. 13.

Oni najveći, kao što su Ivan Bunjin - prvi ruski nobelovac, Mereškovski, Dančenko i drugi, stvarali su u Francuskoj, Nemačkoj, Čehoslovačkoj, a oni koji će svetsku slavu steći u Sovjetskoj Rusiji - Sergej Jesenjin, Vladimir Majakovski, Aleksandar Blok, Ana Ahmatova, Boris Pasternak, nisu napustili domovinu. Bili su zabranjivani, proganjani, a neki od njih su tragično završili život. Iako u Srbiji nisu stvarali najveći ruski pisci u rasejanju, Beograd je odabran za održavanje Kongresa ruskih pisaca i novinara u emigraciji, što samo po sebi govori o tome koliko su bili duhovno vezani za Srbiju.

Od onih koji su delovali u Beogradu navodimo neke.

JEKATERINA Leonidovna Tauber (1903-1989) je bila ćerka profesora Leonida J. Taubera koji je po dolasku u Beograd predavao Krivično i Trgovinsko pravo na Pravnom fakultetu. Njena baka bila je iz plemićke porodice Puzarevski, rođaka velikog pisca Gogolja, a pradeda Mihail Tauber bio je dobrovoljac u Srpsko-turskom ratuU Jagodini je kao ratni hirurg 1877. osnovao bolnicu i lečio ranjenike.

Radila je kao profesor stranih jezika u Trgovačkoj školi u Pančevu i bila jedan od najaktivnijih učesnika književnih kružoka u Beogradu i koncerata ruskih i srpskih umetnika. Tauberova se kasnije udala za Konstantina Starova kog je upoznala dok je živela u Harkovu i odselila se kod njega u Francusku. Objavila je nekoliko zbirki pesama, a neke od njih je posvetila mestima za koje je ostala vezana u svojoj drugoj otadžbini, kao što su „Kafe u Zemunu“, „Beogradskim prijateljima“,“ Boka Kotorska“.

PESNIK  Jevgenij Kiskevič je zavšio tragično, uhapsili su ga bez osnova crvenoarmejci prilikom oslobađanja Beograda, predali partizanima, oni ga odveli na Banjicu gde je streljan sa grupom zatvorenika. Oni koji su ga dobro poznavali, kao što su Lidija Iraklidi i koleginica Lidija Aleksejeva, tvdili su da je uhapšen i pogubljen bez ikakvog osnova. Politika ga uopšte nije zanimala, samo se bavio pisanjem i zato je ostao u Beogradu kada su došli crvenoarmejci, uveren da nije ništa skrivio. Molio je svoje ruske prijatelje da ga izbave iz Banjice, ali u tim danima se glava gubila za sitnicu i niko nije smeo da mu pomogne, plašeći se za svoj život.

LIDIJA  Develj Aleksejeva (1909-1989) se računa svrstava među veće pesnike u emigraciji, koji su živeli u Beogradu. Ona je sa porodicom došla u Beograd 1922. godine preko Konstantinopolja. Završila je rusko-srpsku gimnaziju sa internatom u Kikindi i Beogradu i Filozofski fakultet u Beogradu. Zaposlila se u Rusko-srpskoj gimnaziji u Uzun Mirkovoj ulici (danas Pedagoški muzej) gde radi sve do oktobra 1944. godine. Beograd je napustila neposredno pred dolazak crvenoarmejaca, plašeći se kako će se ponašati prema ruskim emigrantima.U Beogradu je ostao njen suprug Mihail Ivanjikov...

Aleksejeva se u Austriji zadržala skoro pet godina, a potom odlazi u Ameriku, gde najpre radi u jednoj prodavnici, a posle izvesnog vremena dobija posao u slovenskom odeljenju Gradske biblioteke u Njujorku, gde radi skoro 20 godina, sve do penzionisanja.

Taj posao joj omogućava da uspostavi saradnju sa ruskim stvaraocima u Americi, objavljuje pesme u ruskim časopisima u Njujorku i Nemačkoj i nekoliko zbirki poezije, u kojima preovlađuju motivi prirode. Piše o „upornosti čekanja života koji nikada stigao nije”, o mestima u kojima je živela. Beogradski deo života od školavanja do rada u prosveti i aktivnog učešća u književnom životu, presudno je uticao na njeno stvaralaštvo. Ostoja Đurić piše da su „književni kritičari redom isticali besprekornost njenog jezika, a nama preostaje da dodamo da je Aleksejeva svoje istančano čulo za ruski jezik odnegovala još u mladosti u beogradskom jezičkom kružoku”. Posle Marine Cvetajeve smatra se najvećom ruskom pesnikinjom u emigraciji. Preminula je 1989. godine, počiva na Ruskom groblju u Njujorku.

IGOR Vasiljević Severjanin (1887-1941), pravo prezime Lotarev, jedan od najpoznatijih ruskih pesnika, bio je takođe aktivan u književnom životu Beograda. Imao je svoje književne večeri ne samo u Beogradu nego i u drugim centrima ruske emigracije - Novom Sadu, Dubrovniku, ali i Berlinu, Parizu, Sofiji, Varšavi, Bukureštu, Pragu, Briselu.Objavio je desetak zbirki pesama, od toga dve u Beogradu – „Klasične ruže“ i „Medaljoni“. Početkom tridesetih godina boravio je u Dubrovniku, putovao po Dalmaciji i Boki Kotorskoj. Zbirka „Adriatika“  inspirisana je upravo tim mestima, a u nju je uvrstio i tri pesme Jovana Dučića vezane za Dubrovnik, koje je sam preveo. Neke pesme je posvetio istaknutim ruskim emigrantima sa kojima se družio u Jugoslaviji.

IGORA Severjanina su još u carskoj Rusiji nazivali „kralj pesnika”. Njegova gostovanja širom zemlje bila su izuzetno posećena, jedinstvenim emotivnim stilom čitanja svojih pesama skoro hipnotički je privlačio publiku. Prvi je pesnik koji je punio sale kao što su to činile pojedine muzičke zvezde, što u zemlji velikih pesnika i jake konkurencije nije bilo lako. Rođen je u Sankt Peterburgu, otac Vasilij bio je visoki oficir, a majka Natalija Stepanovna Lotarev iz plemićke porodice. Iako je iz bogate porodice i jedan od najpopularnijih pesnika, poslednje godine života proveo je u siromaštvu. Preminuo je u jednoj bolnici u Talinu, u Estoniji, decembra 1941. godine.

OSIM  toga što se Novi Bečej vezuje za Harkovski devojački institut, grad na Tisi poznat je i po tome što su u njemu živeli potomci velikog svetskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja. Nekoliko potomaka Tolstoja živelo je između dva rata i u Srbobranu, Novom Sadu, Vršcu i Beogradu.

Ta linija srpskih Tolstoja potiče od sina velikoga pisca Ilje Ljvoviča, koji je posle Oktobarske revolucije otišao u Ameriku, gde je držao predavanja o svom ocu u raznim gradovima. Istakao se kao savetnik režiserima komada sa ruskom tematikom. Ostvario je zapaženu ulogu u filmu „Vaskresenje” po romanu njegovog oca, kojom je nagovestio i dobru glumačku karijeru. Verovato od toga nije bilo ništa, pošto veliki poznavalac potomaka gorostasa iz Jasne Poljane, Aleksej Arsenjev, piše da je Ilja Ljvovič umro u siromaštvu u Njujorku 1933. Pisac Ivan Bunjin je, izgleda, biou pravu kada je Ilju Ljvoviča opisao kao vedrog i veoma talentovanog vetropira. Razveo se od supruge Sofije Nikolajevne Tolstoj, iako su imali šestoro dece. Ona je zaslužna što su njihova deca u tim teškim ratnim vremenima uspela da dođu u Kraljevinu SHS i osnuju svoje porodice, čije potomke nazivamo srpski Tolstoji. Prva je došla u Srbobran čineći sve da privuče sinove koji su ostali da ratuju protiv boljševika. Ratna sreća je, međutim, bila naklonjena polovično.

Od četiri njihova sina, dva su preživela i uspela da dođu. Mihailo je preminuo od tifusa kao dobrovoljac Bele garde, a Andrej je poginuo na Krimu 1920, u konjičkoj brigadi čiji pripadnik je bio i njegov brat Vladimir, koji je uspeo da preživi i dođe u Srbiju. Četvrti sin - Ilja mlađi je kao pomorski oficir na Dalekom istoku uspeo da dođe u Srbobran preko Vladivostoka.

GUNDULIĆ NA RUSKOM

ZA SRPSKU i jugoslovensku književnost važan  je prevod pesnikinje Lidija Develj Aleksejeve speva Ivana Gundulića „Suze sina razmetnoga”. Objavljen je u Vašingtonu na ruskom jeziku 1964. godine, za koji je predgovor napisao poznati slavista Rostislav. R. Pletnjev (1903-1985), profesor Univerziteta u Monteralu, koji je više godina živeo u Beogradu, gde se na književnim sastancima upoznao sa Aleksejevom. Pletnjev je bio profesor gimnazije u Valjevu, posle aprilskog rata uhapšen je i odveden u zarobljeništvo, odakle uspeva da se izbavi. U vreme Informbiroa morao je opet da emigrira, otišao je u Kanadu, gde je ostvario uspešnu univerzitetsku karijeru.

 SUTRA: RUSKI EMIGRANTI DONELI SLAVU SRPSKOM STRIPU 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

LEGENDA KOŠARKE ŠOKIRALA EVROPU: Evo snimka na kome krade parfeme u Beogradu (VIDEO)