KO SE PLAŠIO KRALJA ALEKSANDRA I ZORANA ĐINĐIĆA - Zašto su ubijani srpski vladari

V. N.

26. 02. 2024. u 07:00

Politički atentati kao zla kob

КО СЕ ПЛАШИО КРАЉА АЛЕКСАНДРА И ЗОРАНА ЂИНЂИЋА -  Зашто су убијани српски  владари

Izvori fotografija u "Istorijskom dodatku" Profimedija, Arhiv Jugoslavije, Muzej Jugoslavije, Arhiv Srbije, dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Vikipedija, TV Hepi – printskrin (video)...

*  Ubistva vladara predstavljaju  jednu od velikih opsesivnih tema moderne evropske i svetske istorije. Među njima ponajviše ima onih atentata, počevši od  ubistva ruskog cara Pavla I Romanova (1801.) pa preko atentata na jugoslovenskog kralja Aleksandra I Karađorđevića (1934.),  pa sve do likvidacije srpskog premijera Zorana Đinđića (2004.), čiji su nalogodavci ostajali skriveni u prestonicama velikih sila. Sa protokom vremena, opipljivih dikaza je, po pravilu sve manje. Oni su, neretko , sistematski uništavani, da bi se zametnuli tragovi i poništila sećanja. U marseljskom atentatu na kralja Aleksandra pouzdano znamo samo izvršioce. O nalogodavcima se i danas nagađa. Ključna arhivska građa ostaje nedostupna. Varljive beleške savremenika nastajale su, uglavnom, u propagandnim sukobima 20. veka. U ubistvu jugoslovenskog kralja bilo je mnogo zainteresovanih a malo nevinih.

*  Gotovo sedam decenija posle marseljske tragedije,  u sredu 12. marta 2003, u 12.45 minuta, premijera Srbije su pogodila dva metka, jedan od njih u srce. Na Đinđića je pucano dok je pokušavao da uđe u zgradu Vlade. Kada su automobili prilazili Vladi, nije bilo radio-veze između kolone u kojoj se nalazio i obezbeđenja u Vladi. Nije radila sigurnosna kamera na ulazu. Tunel kojim bi kolona ušla u zgradu Vlade bio je zatvoren zbog radova. U godinama koje su sledile  izgrađena su dva narativa o ovom ubistvu.  Prvi, zvanični, stvarale su nevladine organizacije i stranke naklonjene EU i SAD. Oni su propovedali da su Đinđića ubili neprijatelji demokratije i reformi, ratni zločinci i njihovi fanovi. Druga teorija zasnovana je na istraživanjima i svedočenju Milana Veruovića i novinara Nikole Vrzića. U temeljito istraženim dokumentima, izjavama svedoka i forenzičkim dokazima koje su tumačili relevantni i pozvani stručnjaci, ova rekonstrukcija govori o širokoj zaveri u kojoj je aktivno ili pasivno uzeo učešća izvestan broj Đinđićevih saradnika. Premijer je, po ovim  tvrdnjama, ubijen pucnjima sa zgrade u Birčaninovoj ulici, koja je na suprotnoj strani od zgrade u Admirala Geprata,  u kojoj je bio sekundarni atentator. Nažalost ostala je velika nepoznanica da li su na Đinđića okidač iz snajpera povukli njegovi  pokušavaju da izbegne bezuslovno stvaranje albanske države na Kosovu i otvarenje pitanja o statusu  Republike Srpske, i da li je bio meta, kao i kralj Aleksandar, delovanja velikih  sila.

* Sumnje u smrt vladara često su imale veći istorijski uticaj čak i od brutalnih ubistava.

U srpskoj istoriji, uprkos istraživanjima, dokumentima, ispovestima svedoka, ostale su do danas nerazjašnjene činjenice o odlasku jednog broja velikih ličnosti: jesu li otrovani, da li su im pripremana ubistva? Među njima su i smrt cara Dušana, patrijarha srpskog Varnave (1937), poznatog komunističkog funkcionera Slobodana Penezića Krcuna (1964), pa i smrt predsednika Srbije Slobodana Miloševića u ćeliji Haškog tribunala (2006).

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ODBIO JE NAS! IGRA ZA NJIH! Hrvate baš pogodio spisak Srbije za EURO 2024, jedan igrač im je trn u oku