VOLJENA PROFESORKA I DIVA BISERNOG GLASA: Povukla se sa scene 1978. godine kada je bila na vrhuncu karijere

Marina Mirković

08. 01. 2021. u 09:00

VEST o odlasku operske dive Biserke Cvejić, čiji se biserno čisti glas do juče činio posve devojačkim, baš kao i njena neuništiva energija i ljubav prema životu i ljudima - iako je ovaj svet napustila u poznoj starosti, potresla je juče mnoge.

ВОЉЕНА ПРОФЕСОРКА И ДИВА БИСЕРНОГ ГЛАСА: Повукла се са сцене 1978. године када је била на врхунцу каријере

Foto I. Marinković

Prijatelje, kolege, poštovaoce, a iznad svega njene najvoljenije bivše studente, njenu jedinu istinsku decu, one kojima se bespoštedno davala tokom decenija, posvećujući im svu ljubav, pažnju i podršku koje je moguće pružiti. One, kroz koje će i u kojima će, dok njih bude, nastaviti da živi sećanje na veliku umetnicu i učitelja, veliku ženu prepunu ljubavi.

Sedamdeset sedam mecosopranskih uloga u hiljadu i osam stotina predstava u kojima je diljem planete pronosila i širila svoju slavu ali i ugled svoje, one velike nekadašnje nam zemlje - smestilo se u manje od tri decenije karijere, od 1950. kada je zapevala Šarlotu u "Verteru" i kada ju je Oskar Danon angažovao u Beogradskoj operi, do 1978. kada se povukla na samom vrhuncu karijere. Potonje decenije posvetila je pedagoškom radu, sa svojim besprekornim osećajem da prepozna, izdvoji, podrži i izbrusi dar, i glas u pripadnicima mladih naraštaja.

Brojevi govore mnogo o impresivnom profesionalnom putu umetnice koja se sretala, pevala i družila sa najvećima, nezaboravne Amneris ili Karmen, pevačice koja je pokorila milansku Skalu, zatvarala staru i potom otvarala novu scenu Metropoliten opere. Ipak, ti veliki brojevi uspevaju donekle i da prikriju i zamagle drugu, "veću" stranu Biserke Cvejić koju ćemo pamtiti - ljudskost i nesebičnost vesele večne devojčice zvonkog glasa i smeha, žene do kraja zaljubljene u svog supruga Duška, operskog pevača i lekara sa kojim se, kako je znala da kaže, i usred noći budila da se još malo našale i nasmeju.

Tužnu vest o odlasku primadone u njenoj 98. godini, objavio je juče operski umetnik Nikola Kitanovski, nekadašnji njen učenik (koji je kod profesorke i živeo 13 godina), jedan od onih koji su juče osetili bol uporedivu samo sa gubitkom roditelja - jer ona je to i bila za njih.

SREĆA sa suprugom Duškom, Foto I. Marinković

- Još jedno ime iz grupe pevača velikana koji su obeležili celu jednu epohu, a koju nikada više nećemo uživo čuti - rekao nam je Kitanovski. - Preostaje nam da joj se večno divimo i uživamo u njenim trajnim zapisima. Ne samo na ovim prostorima, već i operski svet, izgubili su jednog od najvećih mecosoprana u istoriji operske umetnosti, umetnicu koju su stručna pera svrstala među korice svih mogućih enciklopedija. Njeni saveti i reči zauvek će odzvanjati u nama - njenim studentima, sećanje na njen osmeh i izraz lica uvek će razgaliti naša srca i duše, a njeno znanje nastavićemo da prenosimo na generacije koje dolaze... Biserka će zauvek ostati među nama.

Verovatno najveća naša operska zvezda u svetu, bariton Željko Lučić, još jedno je od Biserkine dece, kako je i nazivala voljene svoje učenike, kojima bi najpre nesebično prenosila znanja, potom davala krila i ostajala im uvek vetar u leđa, deleći sa njima brojne trijumfe ali i retke neuspehe.

Priznanja umetnici

UMETNICA koja je tokom solističke karijere ispisivala stranice operske umetnosti širom sveta i sarađivala sa najznačajnijim operskim kućama i umetnicima, što su kasnije nastavili njeni učenici - reči su kojima Biserku Cvejić opisuju u njenom Narodnom pozorištu, gde je debitovala polovinom prošlog veka, da bi od početka šezdesetih i trijumfa u Beču, nastavila niz sjajnih uspeha širom planete.

Od 1978. se posvetila pedagoškom radu, kao profesor solo pevanja na beogradskom FMU i novosadskoj Akademiji umetnosti. Među brojnim priznanjima, ovenčana je i francuskom Legijom časti 2001. i nagradom "Dositej Obradović" za životno delo 2014. godine.

- Ja sam bio njen sin, tako me je zvala, na isti sam način i ja nju prihvatio, kao roditelja - rekao je, za "Novosti", Lučić (kome je Biserka preporukom otvorila vrata opere u Frankfurtu), ni sam još ne mogavši da pojmi nastajuću prazninu i gubitak, ma koliko bio očekivan. - Kada bih imao još jedan život pred sobom, teško da bih i tada uspeo da joj se do kraja odužim, toliko je mnogo, draga profesorka, učinila za mene. Videli smo se leta 2019, pre no što nas je ova pandemija na duže onemogućila, do tada je Biserka bila tu uvek kada je trebalo, i bilo moguće. Poslednji put pratila me je na sceni Metropolitena, na kojoj sam te 2006. debitovao u "Đokondi", u istoj produkciji sa kojom je davne 1966. Biserka Cvejić otvorila tu scenu i obnovljenu zgradu Metropolitena! Četrdeset godina kasnije slušala je mene, svog "sina", iz gledališta, i priznala mi potom da ju je to iskustvo prilično potreslo, da se sva bila naježila. Moja draga, velika profesorka, jedna od najvećih, i kao umetnik i kao čovek...

Foto Privatna arhiva

Sin primadone Radmile Smiljanić, uspešni naš operski pevač Nikola Mijailović, iako nije bio Biserkin đak pamtiće je kao veliku učiteljicu - muzike ali i života, a donekle čak i kao "krivca" za to što se Nikola rodio (po tragičnom gubitku Radmiline ćerke, Nikoline nikad neupoznate sestre, upravo je Biserka najupornije "nagovarala" Radu da što pre rodi drugo dete).

- Bila nam je oduvek izuzetno bliska, uvek tu, kao bezrezervna podrška, posvećena do kraja muzici koju je obožavala ali i svojim učenicima, kroz čiju će umetnost nastaviti da živi - navodi Mijailović.

- Jedini put kada pamtim da sam je video na sceni je ista prilika kada sam prvi i jedini put doživeo i velikog Miroslava Čangalovića, mogla je biti neka 1980. godina, a ja sam bio sasvim mali i odrastao uz majku u Narodnom pozorištu. Bio je to nekakav gala koncert na Velikoj sceni a ona je pevala "Habaneru" iz "Karmen" i sećam se beskrajnih ovacija i bezbrojnih vraćanja na scenu koje je doživela tada, te neverovatne njene harizme i magije koju je širila. I kao tolicki sam uspeo da prepoznam veličinu njene umetničke ličnosti, ogroman dar i ljubav prema muzici kojima je odisala. Koliko prepoznatljiva i u govoru i fizički, jednako je bila upečatljiva i jaka kao umetnička ličnost. Ta nesebična, velika žena i jedinstvena umetnica, zaljubljenica u muziku, ali i u život i u sve što je lepo, umela je da živi i da inspiriše sve oko sebe, dajući nam vetar u leđa.

Foto Privatna arhiva

Upravo tu Biserkinu osobinu - davanje vetra u leđa baš kada je mladom umetniku najpotrebnije, iznad svega ističe i sama Radmila Smiljanić, koja je sa Cvejićevom drugovala decenijama a ipak, kako veli, jedva uspela da prestane da joj persira, "blokirana" mladalačkim strahopoštovanjem prema divi.

- Profesionalno se o Biserki sve zna, bila je jedna od najvećih i pevala dovoljno i za dva plodna umetnička života, o kvalitetu tog pevanja da i ne govorimo - ističe Smiljanićeva.

Milena Kitić: Nezaboravna!

- NAJDRAŽA profesorka, nemerljivo ćete mi nedostajati i nikad neću zaboraviti godine provedene sa vama u stvaranju predivne muzike (i večnom traganju za onim savršenim tonom!) i predivnih uspomena, zabavne avanture, vaše prijateljstvo i neprocenjive životne savete, i još mnogo toga što ne staje ni u mnogo duži tekst - napisala nam je još jedna od Biserkinih učenica, Milena Kitić, iz SAD.

- Za mene, zauvek ostajete, u svemu najbolja, neuporediva, jugoslovenska operska diva, istinska zvezda, i vodilja!

- No ono što joj ja, kao i mnogi drugi, nikada neću zaboraviti, jeste ono što je učinila za mene na samom početku moje karijere, vođena svojim nepogrešivim "nosom", instinktom da prepozna talente, i ogromnom željom da pomogne svakom. Pa i meni, o kojoj je tada znala samo da sam bila student njene nekadašnje koleginice iz klase i nije me ni poznavala. Što Bisi nije smetalo da me pronađe i to na mom proputovanju kroz Beč, da me odvede u svoj stan, nahrani me, napoji i upeva - i odvede kod dva tada najveća menadžera. Drugi među njima me je preuzeo, angažovao me je u Frankfurtu i tako je počela moja međunarodna karijera. To se ne zaboravlja. Baš kao što se ne zaboravlja ni prvi moj nastup (kao Mikaele) sa njom, velikom Karmen, kojoj je partner bio ni manje ni više nego Mario del Monako kao Don Hoze - taj naboj, taj sudar energija i harizmi dvoje velikih na sceni, nešto je neponovljivo, što je i mene početnicu tada teralo da pored njih postanem "veća od sebe same". Upravo za to i "služe" takvi, najveći, da kraj njih i sami nadrastete sebe.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ZBOG OVOGA JE ĐOKOVIĆ OTPUSTIO IVANIŠEVIĆA? Da li je ovo kap koja je prelila čašu... (VIDEO)