POGLED ISKOSA: Pola veka od smrti Leonida Šejke

Dejan Đorić

12. 01. 2021. u 18:25

Od smrti Leonida Šejke (Beograd, 24. april - 15. decembar 1970) deli nas 50 godina, što je u javnosti prošlo potpuno nezapaženo.

ПОГЛЕД ИСКОСА: Пола века од смрти Леонида Шејке

Foto Dr Miodrag Đorđević

Ako smo u 20. veku imali genijalnog umetnika, onda je to Leonid Šejka. Bio je tip integralnog, renesansnog čoveka - slikar, teoretičar, pesnik, fotograf, po fakultetskoj diplomi arhitekta, a nadasve ezoterik.

Kao neformalni vođa grupe Mediala, jedne od najvažnijih u Evropi u eri visokog modernizma, njen glavni i ujedno najbolji srpski teoretičar umetnosti među slikarima, formirao je originalnu ideju "integralne slike", programsku te grupe. Delovao je unutar svoje velike metafore Grad - Đubrište - Zamak, koja odgovara Danteovom Paklu, Čistilištu i Raju. Uvideo je puteve spasa iz lavirinta "rđave beskonačnosti" pojava moderne umetnosti, koje je teorijski i praktično ispitao, označivši ih kao "Cvetanje mrtvih grana".

Mi sada živimo u svetu koji je Šejka predvideo; u sirotinjskom Beogradu pedesetih, kada nije bilo ni samousluga najavio je ne samo planetarno već i kosmičko đubrište. Umetnost je shvatao kao arheologiju, stvarajući skladišta i arhive, što je postalo jedna od strategija delovanja u umetnosti tek u ovo vreme. Njegova slika "Muzejska postavka" iz 1956. godine najviše je uticala na Ljubu Popovića, bio je zadivljen kada ju je video, ali je i po prvi put predstavila postmodernu, ideju i praksu rada sa umetničkim delima i stilovima kao formama, umesto klasičnog preuzimanja iz prirode ili mašte. Šejkina Đubrišta uticala su najviše na ranog Dada Đurića, a i danas brojni mlađi avangardi umetnici kao i štafelajni slikari idu njegovim tragom.

Radomir Damnjanović Damnjan je rekao za Šejku da je "ispostava renesanse", previdevši značenje obnove cele umetnosti na osnovu proučavanja teze Berđajeva o "novom srednjovekovlju" i odatle novoj renesansi. Berđajev je pre 100 godina ukazao na sumrak zapadnog sveta, podeljenog na tehnokrate i neovarvare, naši gradovi se pretvaraju u pozornicu nasilja imigranata i terorista.

U odnosu na Damnjana Šejka je svetski značajna pojava, jedan od nekoliko najvažnijih stvaralaca, mistik pre svega. Nemci su to prepoznali, objavivši prvu njegovu monografiju, kasnije je izašla veća kod "Službenog glasnika" u kojoj je određen kao "Apokaliptičar i integrator".

Pionirski je Branko Kukić objedinio sve Šejkine spise u dva toma, napisavši i najtajanstveniju knjigu eseja o njemu. Šejkin "Traktat o slikarstvu" ima četiri izdanja a u Hrvatskoj je izašla knjiga dirljive odanosti Lonji Šejki od njegove prve supruge Marije Čudine, žanrovski neodrediva, između memoara, poetike i teorije.

I sama Čudina je čudesna, zasigurno najbolja hrvatska književnica u drugoj polovini 20. veka, kao što je i Ana Čolak-Antić, druga žena, važna za srpsku kulturu. Decenijama je vodila Galeriju Grafičkog kolektiva, gde su Šejka i medialisti imali grupne i samostalne izložbe i gde su se nalazili.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DANAS JE DOBAR DAN ZA SRBIJU: Vučić se oglasio sa važnim vestima (FOTO)