ODRASTAO sam u Potkozarju gde se priča o jasenovačkim žrtvama šaputala od uva do uva, gde nije bilo, kao ni u celoj ondašnjoj Jugoslaviji, institucionalnog razgovora niti javnog podsećanja, na primer u školama, na konkretne slike i oblike istrebljenja srpskog naroda u logoru užasa i smrti.

Komentari (4)

Aki

23.02.2021. 10:29

Da, bilo bi korisno da se svuda angazuju stručnjaci, ali oni kao da nisu potrebni u tzv. partokratijama gde neki "misle partijskim knjižicama", pa kao da su samim tim stekli diplome i postali stručni za sve.

Senko

23.02.2021. 13:08

Tvrdnja iz prve rečenice ne stoji za područje cele Jugoslavije. Bilo je istraživanja, literature i skupova na temu Jasenovca, a u Slavoniji je bio potkraj 1980tih. Da li je to za nekoga iz Ive perspektive dovoljno, to je drugo pitanje. Inače svi smo i kao deca odlazili, a mi u Hrvatskoj dva puta tokom osnovne škole išli organizovano u obilazak spomen područja. Išli su i roditelji, a deca koja su prezivela logore, bila su u organizaciji SUBNOR-a. Ako nesto hoce iz proslosti da se obesmisli, onda se ili minimizira ili preuveličava. Neka svako radi svoj posao i na ovu temu.

Zoran

23.02.2021. 15:09

Koliko decenija još će morati da prođe pa da na prostoru koncetracionog logora Staro sajmište (nalazio se između Brankovog i tramvajskog mosta) se konačno izgradi muzej i spomen soba. A to se nalazi na prostoru koji je udaljen manje od kilometar i po od Narodne skupštine- Nevine žrtve nisu ničim zaslužile da drugi put budu ubijene našim zaboravom.