ZAJEDNO PRED RODOM I BOGOM: Saradnja Eparhije zvorničko tuzlanske i opštine Ugljevik za primer

V.Mitrić

09. 11. 2020. u 09:47

VASILIJE Perić, načelnik opštine Ugljevik, koji je i zam eik predsednika Eparhijskog upravnog odbora Eparhije zvorničko tuzlanske SPC, ocenio je „kao izuzetno dobru, korisnu i blagotvornu saradnju lokalne vlasti i SPC, pre svega nadležne eparhije od episkopa Fotija, „koga nam je sami Bog poslao tako jako obrazovanog, duhovno čvrstog, milog i u veru, a i u svemu drugom važnom za naš rod, čoveka gorostasa“.

ЗАЈЕДНО ПРЕД РОДОМ И БОГОМ: Сарадња Епархије зворничко тузланске и општине Угљевик за пример

Foto: V.Mitrić

Perić kaže da je odlična saradnja sa svim sveštenicima, monasima, monahinjama i verujućim ljudima, „koji ljubeći svoju veru, vole i druge ljude, koji imaju dobre namere“.Opština je, inače, odlikovala Eparhiju zvorničko tuzlansku, čiji episkop Forije ističe da Ugljveik postaje veliki duhovni centar, Poveljom, najvećom priznanjem u Ugljeviku.

- Ako je iko i ikad zaslužio ovo veliko uzdarje Opštine Ugljevik, onda je to Eparhija zvorničko-tuzlanska Srpske pravoslavne crkve, koja je, od osnivanja do danas, bila uz svoj rod, i kad se tugujemo i kad svetkujemo -kaže Perić. -Mudri su bili naši preci, ne samo što su nam ostavili svetlu poruku-Crkva nas je održala njojzi hvala, već i zbog toga što su se, od kada znaju za sebe, svijali uz Majku Crkvu, bili i ostali neraskidivi deo njen, to živo tkivo, koje je bilo, sabrano i u ljubavi, i kada su se Bogu molili i kada su traženi izlazli iz mnogi teških vremena, koja su, najčešće, kako reče pesnik Gojko Đogo, posebno na ovim prostorima, bila vunena.

Foto: V.Mitrić

 

Eparhija Zvorničko-tuzlanska bila je i ostala, ističe Perić, „ sa svojim episkopima, sveštenstvom i monaštvom, ne samo duhovna snaga, sa verujućim narodom, već i najpouzdanija adresa za brigu o svojim čedima u svako doba, do današnjih dana“.

-Ova mučenička Eparhija znala je i umela da odgovori najvećim izazovima teških vremena, uključujući i ona posle Drugog svetskog rata, kada je vlast otvoreno radila na zatiranju vere.I nisu uspeli neprijatelji našeg roda i naše Majke Crkve, jer se, zaista, pokazalo da su Eparhija, njeno sveštenstvo, monašto i narod imali duboko utkanu duhovnu svežinu, snagu i ljubav prema krstu časnom i slobodi zlatnoj.Ovo je priznanje i svima od osnivanja Eparhije, uključujući i onima koji su je vodili od Drugog svetskog rata, od vladike Nektarija Krulja do današnjeg episkopa, Njegovog presveštenstva, gospodina Fotija.

Ovo je priznanje i našim starima koji su bili, uoči Drugog svetskog rata i posle njega, bili jako posvećeni Bogomoljačkom pokretu vladike Nikolaja Velimirovića, koji je dosta uticao da se vera u našem narodu još više osnaži kao da se znali, ili su stvarno stepeli, kakva vremena vrebaju i idu.Ovo je priznanje, pored ostalog, jednom od velikih predbodnika tog pokreta, čuvenom arhimandritu Danilu Bibliji iz Manastira Tavne, naše bogomolje iz komšiluka, koja je nadanjivala sve naše pretke, kao i nas, kao i drugi hramovi, a među njima i našeg narodnog pesnika i guslara, „srpskog Homera“, Filipa Višnjića.

Ovo je uzdarje, navodi dalje čelnik Ugljveika, „ što je Eparhija bila i ostala sa nama i uz nas, što je bila sa nama u stvaranju, očuvanju i progresu Republike Srspke i našeg kraja i zavičaja pod legendarnom Majevicom“.

-Ovo je prezasluženo priznanje za eparhiju koja je , vazda, bila i ostala jedan od svetlijih delova u jedinstvenom organizmu ,sa našim rodom ma gde on živeo, u sabornosti sa drugima pravoslavnima, koji dele naše vrednosti prave vere -pravoslavlja.Naša Crkva nam je poslala za episkopa, i ovoga puta, ono što je imala najbolje, našeg vladiku Fotija, koji je došao iz mučeničke Eparhije, koji zna, ume, oseća i ima i ljubav i snagu da bude naš duhovni otac gorostas u moralnom i teološkom smislu, sa divnim osećajem za najveće vrednosti, ali i potrebe svih nas.Zajedno sa njim, sa sveštenstvom, monaštvom i verujućim ljudima ovog kraja, molitvama,ljubavlju, radom i čašću, čuvajmo našu veru, naš rod našu Republiku Srpsku.Na mnogaja ljeta -zaključuje Perić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

SRPSKA HEROINA KOJOJ SU UBILI DECU ZA NOVOSTI: Dobila sam dodatnu snagu kad sam videla da naš toliki narod kaže NE rezoluciji o genocidu