SEOSKI LEKAR MORA UVEK DA BUDE SPREMAN: Doktor Ivan Anđelić, jedan od tri doktora Službe hitne pomoći Doma zdravlja Rekovac

Z. Gligorijević

04. 01. 2021. u 07:39

KADA dobije poziv za hitnu intervenciju, dr Ivan Anđelić, jedan od tri lekara opšte prakse Službe hitne pomoći Doma zdravlja Rekovac, mora brzo da smisli kako da stigne do pacijenta.

СЕОСКИ ЛЕКАР МОРА УВЕК ДА БУДЕ СПРЕМАН: Доктор Иван Анђелић, један од три доктора Службе хитне помоћи Дома здравља Рековац

Foto Privatna arhiva

Kroz vrleti zabačenih i raštrkanih sela i zaseoka Levča mnogo puta je doktor Anđelić zahvaljujući meštanima, stizao terenskim vozilom, traktorom i prikolicom, jer "lada niva" Doma zdravlja nije u funkciji.

Nije mu teško ni da pronađe kuću "kod tri šljive", "uz potok, kod groblja" ili "kod šarene klupe", jer je, radeći u seoskim ambulantama, dobro upoznao sva 32 sela, te poznaje lokalne toponime, nazive kraja i zaselaka i putnu infrastrukturu.

- Moj ranac i gumene čizme uvek su spremni za pokret. Pešačio sam po snegu i zavejanim putevima, izvlačio povređene iz šuma i potoka, učestvovao u akcijama "Selu u pohode", obavljao i posao mrtvozornika, brijao sam preminule, a njihove bližnje učio običajima ili papirologiji, pacijentima ložio šporet i nosio im lekove i namirnice. Ne bih mogao da zamislim da radim kao izabrani lekar u ordinaciji. Izlečio sam i po koju ovcu, jer sam završio i srednju veterinarsku školu - navodi dr Anđelić i dodaje da su svi koji rade u Hitnoj, naročito vozači, veoma iskusni, tako da se nije desilo da ne dođu do pacijenta.

Poslednja seoska ambulanta zatvorena je pre dve godine, a kako Levač mahom čine starine u poodmaklim godinama, kojima je teško da telefonom zakazuju intervenciju, da putuju do lekara i nazad, ali i zbog toga što često u sezoni seče drva ili sezonskih radova, mora da interveniše u šumama i na njivama, dr Anđelić u svom rancu uvek ima makaze, set za ušivanje rana, gaze, ampule, kutije s lekovima, ali i rezervne čarape. Iako mu to nije posao, on ušiva i previja rane, vadi zube, zamenjuje kateter...

- Znam svakog čoveka, istorije bolesti čitavih familija. Zbog toga posle svake intervencije obavezno sa obolelim i njegovom porodicom provedem najmanje 15 minuta. To im uliva poverenje. Volim te ljude, zbližio sam se sa njima, a pošto sam rođen u Rekovcu, volim da obilazim i fotografišem zabačena planinska sela, zanimljive predele i stare kuće - kaže dr Anđelić, koji je originalan i po tome što sve fotografije postavlja na fejsbuk profil.

KORONA PROMENILA ŽIVOT

OD uvođenja vanrednog stanja u Domu zdravlja radi se mnogo više, odgovornost je mnogo veća, a svi zaposleni su pokazali veliku profesionalnost.

- Pandemija je mnogo promenila način života u selima, jer su oni navikli da se posećuju, da se pomažu u poljoprivrednim poslovima, da se okupljaju za slave, litije i sahrane. Komentar jednog starca - "doktore, nije mi žao da umrem, već mi žao što ne mogu narod da počastim kako dolikuje", najbolje opisuje situaciju - veli dr Anđelić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (2)