DRŽAVA ILUZIJA I PROPUŠTENIH ŠANSI: Istorijski forum "Književnih novina" iz 1988. je svedočanstvo o jednom turbulentnom vremenu

Rade Dragović

05. 01. 2021. u 17:14

TELEVIZIJA Beograd 1988. godine, u duhu tadašnjeg uređivačkog koncepta, snimila je serijal emisija čija je okosnica bila anketa među tadašnjim studentima sa pitanjem "Šta je za vas patriotizam?".

ДРЖАВА ИЛУЗИЈА И ПРОПУШТЕНИХ ШАНСИ: Историјски форум Књижевних новина из 1988. је сведочанство о једном турбулентном времену

Novosti

Većina anketiranih iz više jugoslovenskih gradova - Beograda, Novog Sada, Zagreba i Sarajeva - gotovo da nije imala odgovor na ovo pitanje. Mučili su se upitani studenti, zamuckivali i posezali za frazama i ispraznim floskulama o ljubavi i vernosti prema domovini, precima, herojima rata... Zamisao televizijskih urednika je uspela - dokazali su da je mladi naraštaj Jugoslavije zbunjen, konfuzan i bez ikakvog stava o državi u kojoj živi.

Novinarski eksperiment TV Beograd pokazao je i dokazao ono što je većina građana te 1988. godine u tišini osećala - Jugoslavija je negde izgubljena, nestala u istoriji, politici i nacionalnim previranjima. Naslućivalo se da zajednička država broji svoje poslednje dane, s tim što gotovo niko nije mogao da predvidi njen kraj.

"Kuda ide Jugoslavija?" jedno je od najčešće postavljanih pitanja krajem osamdesetih godina u državi od Vardara do Triglava. Dok su se vladajući krugovi držali okoštalih matrica i gole frazeologije o bratstvu i jedinstvu, ravnopravnosti, samoupravljanju kao temelju sveukupnog privrednog i političkog poretka u državi, u akademskim krugovima jugoslovenskih republika uveliko se tražio izlaz iz političkog, nacionalnog i ekonomskog ćorsokaka u kome se našla država kojoj je temelje udario kralj Aleksandar 1918, a temeljno je rekonstruisao Josip Broz Tito 1945. godine.

SVESNI nezavidne trenutne situacije zajedničke države, a još i više mračne budućnosti, slično pitanje je 1988. godine postavilo i uredništvo "Književnih novina". Povodom 70. godišnjice rađanja Jugoslavije, forum ovog lista koji je okupio najeminentnije istoričare, akademike, publiciste, ne samo da je pokušao da preispita propupštene i ostvarene šanse jugoslovenske države, nego i da rezimira učinak srpskog naroda u ovoj zajednici i pruži pouke o njegovoj budućnosti.

Istorijski forum "Književnih novina" iz 1988. godine, sa koga "Novosti" prenose gotovo integralna izlaganja učesnika, osim što je svedočanstvo jednog turbulentnog vremena, pokazuje i svu dubinu problema sa kojim se srpski narod suočio u poslednjim godinama Jugoslavije. Pred njim se otvorio ponor u kome su se kao u ogledalu ocrtavala sva stradanja, patnje i nedaće kroz koje je prošao u 20. veku.

A izlaza, danas je to sasvim jasno, nije bilo. Ili makar nije bilo dobre volje da se on pronađe.

Činilo se te 1988. godine - što izlaganja vodećih intelektualaca i potvrđuju - da je rešenje moguće u sveopštoj demokratizaciji društva. Očekivalo se da će dugo iščekivana i priželjkivana demokratija jugoslovenskoj zajednici uneti novu energiju reformi, dijaloga i redefinisanja odnosa u njoj. Vodeći srpski intelektualci bili su naklonjeni Jugoslaviji i, bez obzira na sva nacionalistička stremljenja među republikama, verovali su u njen opstanak u novom demokratskom poretku. Takođe, svesne svih manjkavosti Ustava iz 1974. godine, srpske misleće glave podrazumevale su i potrebu za redefinisanjem Srbije kao sistemski - pravno i politički - razorene države.

- Prekompozicija Jugoslavije je neminovna. A ja bih želeo da u toj prekompoziciji mi Srbi budemo demokrate, slobodari, narod koji zbog svojih interesa nikoga ne potčinjava. I nikoga ne prisiljava da živi sa njim, ako to ne želi - reči su akademika Dobrice Ćosića iz 1989. godine.

STVARNOST je, međutim, bila drugačija.

Secesionističke ambicije pojedinih republika, Slovenije i Hrvatske, proces demokratizacije koristile su samo za zadovoljenje sopstvenih namera. Isto važi i za velikoalbansku ekspanziju, koja je sa istim žarom sa kojom je prigrlila komunističku ideologiju, i demokratska načela nastojala da upotrebi samo u korist sopstvenog separatizma. Jaz između republika i njihovih naroda bio je sve dublji, a zajednička država stigla je na rasprodaju.

Lucidni Aleksandar Tijanić, svega koju godinu ranije piše:

- Jugoslavije izgleda više nema, samo nam to još niko nije rekao. Štampa je objavila jednu od najvećih gluposti ovog vremena - da je Sinan Hasani, kolektivni predsednik Jugoslavije, došao u posetu Beogradu. Za mene je to najbolji dokaz da Jugoslavija nema svoju teritoriju, jer ništa nije preostalo posle podele na republike i pokrajine.

Država rođena u pepelu Prvog svetskog rata, zamišljena kao ostvarenje viševekovnih težnji Južnih Slovena da žive slobodno i zajedno, imala je urođene bolesti, za koje lek nikada nije pronađen. Nerešeno nacionalno pitanje, sukobi oko oblika državnog uređenja, težnje ka jačanju centralne vlasti i decentralizacije, zajedno sa neslavnom ekonomskom situacijom, neslavni je politički miraz kraljevine koji je sa sobom ponela i komunistička Jugoslavija. Do poslednjeg dana njenog postojanja ova pitanja bila su suština svih njenih unutrašnjih sukoba.

Srpski narod svoju jugoslovensku iluziju u 20. veku skupo je platio. Rastrzan fantazmagorijom o zajedništvu, ali i racionalnom interesu da Srbi žive u jednoj državi, dozvolio je sebi da ponavlja iste greške i biva uvučen u istorijske vrtloge sa nesagledivom štetom. Jugoslavija ne postoji već skoro punih 30 godina, ali njene neslavne tekovine su i dalje oko nas.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

RUSI U ŠOKU: Evakuisali 1.500 takmičara iz Krokusa, nijedan nije stradao od terorista, a sad se bune: Što nas niste spasili ranije? (VIDEO)