DRŽAVA STVARALA RASKOLE: Kako je u Titovoj Jugoslaviji urušavano jedinstveno biće Srpske pravoslavne crkve

I. M.

12. 01. 2021. u 17:14

NASILNO odvajanje, uz političku i državnu podršku, delova jedne samostalne ili autokefalne crkve i nekanonsko stvaranje druge verske zajednice i samoproglašenje njene autokefalnosti retko su se dešavali u istoriji hrišćanstva.

ДРЖАВА СТВАРАЛА РАСКОЛЕ: Како је у Титовој Југославији урушавано јединствено биће Српске православне цркве

Arhiva

Ali, to se desilo Srpskoj pravoslavnoj crkvi kada je, nesumnjivo, voljom države na njenom jednom kanonskom delu organizovana pseudocrkvena zajednica nazvana Makedonska pravoslavna crkva.

Ujedinjenje pomesnih srpskih crkava 1920. godine u jednu celinu ("Avtokefalna Ujedinjena Srpska Pravoslavna Crkva Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca") i obnavljanje Srpske patrijaršije 1922. je bilo priznato od Vaseljenske (Carigradske) patrijaršije izdavanjem tradicionalne potvrde po imenu tomos, a potom i od drugih pravoslavnih crkava. Tomosom se Carigradska patrijaršija dobrovoljno odriče dotadašnje jurisdikcije nad eparhijama na teritorijama Stare i Južne Srbije (Makedonije), koje su se od 1. decembra 1918. našle u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, i saglašava se da one uđu u sastav ujedinjene srpske Crkve.

PROGLAŠENjE autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve 1967. godine dovelo je do naročite i neoubičajene forme odnosa sa Srpskom patrijaršijom, u čemu su državne vlasti - savezne i republičke (srbijanske i makedonske) - imale odlučujuću ulogu. Vlasti, naime, nisu prihvatale pravo Srpske pravoslavne crkve da problem rešava u okviru crkvenih kanona.

Mada se problem ticao prvenstveno jugoslovenske države čiji činovnici su ga i stvorili i tobože rešavali, a više Srpske pravoslavne crkve, jer je nastao na njenom telu, za njega su bile zainteresovane i druge pomesne pravoslavne crkve, u prvom redu bugarska, i, na poseban način, Vatikan, kome je takav scenario odgovarao zbog globalne politike Svete stolice na Balkanu.

Drugi, takozvani američki raskol, koji je potresao Beogradsku patrijaršiju, a ozvaničen je 1963. godine, dovodi se u vezu sa episkopom Dionisijem, ali nije nastao odjednom i iznenada. Uzroke bi trebalo tražiti koju deceniju ranije. Teško je još uvek pronaći tragove, ako oni uopšte i postoje, o tome kada je i ko tačno doneo odluku u vrhu Titove Jugoslavije da se za razbijanje srpske političke emigracije iskoriste Srpska pravoslavna crkva i njena organizacija, najpre u Sjedinjenim Američkim Državama, a potom i u Evropi i Australiji. Razumnošću patrijarha Pavla i mitropolita Irineja Kovačevića. ovaj nesrećni raskol u Srpskoj pravoslavnoj crkvi je prevaziđen pre dvadesetak godina, dok - makedonski - još traje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

RED SUNCA, PA RED KIŠE: Evo kakvo nas vreme očekuje danas