PISAC KOJI IZBEGAVA TURCIZME: Odlikovao ga je bogat i lep jezik, plastičnost u crtanju događaja, svežina izraza

Radovan Popović

27. 07. 2020. u 21:33

U SEPTEMBRU 1947. godine Meša je u Sarajevu postavljen za profesora Više pedagoške akademije.

ПИСАЦ КОЈИ ИЗБЕГАВА ТУРЦИЗМЕ: Одликовао га је богат и леп језик, пластичност у цртању догађаја, свежина израза

Foto Dokumentacija "Novosti"

Rešenje o postavljenju potpisao je njegov zemljak, uoči rata pesnik, sada ministar u Vladi Bosne i Hercegovine - Cvijetin Mijatović.

Sarajevska izdavačka kuća "Svjetlost" objavljuje prvu knjigu Mehmeda Selimovića "Uvrijeđeni čovjek".
Kada je početkom 1948. godine izašao prvi broj časopisa za književnost i umetnost "Brazda", Meša je postao njegov stalni saradnik. U ovom glasilu objaviće niz tekstova o Maruliću, Ćipiku, Nazoru, Branku Ćopiću, Branku V. Radičeviću i drugima.
Krajem marta venčao se sa Darkom - kumovi su bili Marija Mujezinović (supruga slikara Ismeta Mujezinovića) i Radmila Begović.
U julu su dobili kćerku Mašu. Stanuju u Ulici Vase Miskina broj 1, na prvom spratu u dvosobnom stanu.
TE GODINE dobiće nagradu Vlade Bosne i Hercegovine za rad na književnosti (10.000 dinara), a već je ranije dobio više ordena: Oreden bratstva i jedinstva II reda, Orden zasluga za narod III reda, Orden Polonija V reda...
Kritičari ističu lirizam njegovih pripovedaka i iskrenost u kazivanju. Najčešće se druži sa uglednim sarajevskim piscima starije generacije: Isakom Samokovlijom, Markom Markovićem, Borivojem Jevtićem. Uživa u pozorišnim predstavama, interesuje ga film, slikarstvo.
Drži javna predavanja, na primer, o sovjetskom filmu "Mlada garda", kao član Umetničkog saveta pri Komisiji za kinematografiju, u sali bioskopa "Tesla" u Sarajevu.
Pripremio je za štampu i knjigu pripovedaka "U oluji" i predao je "Narodnoj prosvjeti", sarajevskoj izdavačkoj kući. Nakon odugovlačenja, saopštili su mu da je rukopis izgubljen. Taj javašluk Meša Selimović je shvatio kao još jednu zlobu čaršije.
KRAJEM aprila 1949. godine napisao je molbu Udruženju književnika Bosne i Hercegovine, smatrajući da je ispunio uslove za prijem u članstvo. Uprava je razmotrila ovu molbu, zajedno sa molbama Ilije Kecmanovića i Salka Nazečića, i svu trojicu primila za članove Udruženja. U preporuci Savezu književnika Jugoslavije Udruženja pisaca BiH, između ostalog, stoji:

RAZGOVORI O OPERI

PO ZADATKU Partije i Narodnog fronta Meša Selimović putuje po Bosni i Hercegovini, - drži književne večeri, govori o ulozi književnosti i literature u novom vremenu i izgradnji novog društva. Takođe, učestvuje i u razgovorima o pozorištu, pa i o operi. Posebno je bila zanimljiva rasprava o operi "Knez Igor" A. Borodina, u kojoj je, pored Meše, učestvovao i niz viđenih kulturnih poslenika Sarajeva: Cvjetko Rihtman, Ivan Štajcer, Tihomir Mirić, Vlajko Ubavić, Ismet Mujezinović i drugi. Povremeno sarađuje u "Književnim novinama".

"Selimović Meša nije napisao mnogo, ali njegove pripovetke odaju dobrog pripovedača koji zna interesantno da obradi temu i da joj umjetnički da izraz i oblik. Ove odlike naročito dolaze do izražaja u njegovim pripovjetkama 'Jedna će četa ostati', 'Veliko srce' i 'Uvrijeđeni čovjek'. Njegovi književni prikazi iako još ne pokazuju staloženije sagledavanje djela koje prikazuju ipak su pisani sa poznavanjem stvari i analitičkim prilaženjem... Sva trojica su profesori i struka im je književnost. Oni će sigurno ubuduće dati vrijedne književne kritike i književne studije..."

Uprava Saveza književnika Jugoslavije potvrdila je u julu ovaj prijem.
U SEPTEMBRU 1949. godine rodila mu se treća kćerka Jesenka.
Primljen je ponovo u Komunističku partiju. U svojeručno pisanoj izjavi naveo je:
"... Smatram da sam za nepune dvije godine koliko je prošlo od mog isključenja do ponovnog primanja u Partiju imao stav i držanje komuniste, iako mi je ponekad bilo vrlo teško, jer mi se činilo da sam zaboravljen i odbačen. Ponovo sam primljen u partiju 16. juna 1949. godine u osnovnoj partijskoj jedinici Državnog izdavačkog preduzeća 'Svjetlost' u Sarajevu.
Sa svojom drugaricom (sa kojom imam dvoje djece) živim vrlo dobro, slažemo se i volimo. Ona je vrlo dobra po duši i djetinjski naivna. Kći je generala bivše jugoslovenske vojske: on ju je, dok je bila sasvim mlada, udao za bivšeg jugoslovenskog kapetana, koji je kao ratni zarobljenik ostao u Njemačkoj, ali od tog buržujskog porijekla i života danas u njoj nema mnogo tragova. Član je
N. F. Od moje porodice članovi Partije su braća Muhamed, šef željezničke stanice u Tuzli, i Teufik, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova u Sarajevu, te sestra Safija Ramadanović, službenik u Tuzli..."
ZAGREBAČKO Izdavačko preduzeće "Zora" objavilo je Selimovićevu knjigu pripovedaka "Prva četa" (belešku o piscu napisao je Novak Simić, a u njoj su pripovetke "Prva četa", "Uvrijeđeni čovjek" i "Veliko srce"). Simić i ističe neke vrednosti Selimovićeve proze: "U svojim pripovetkama Meša Selimović opisuje istočnu Bosnu i heroizam njenih ljudi za vrijeme oslobodilačkog rata. Neposrednost kazivanja, plastičnost u crtanju događaja, svježina izraza, bogat i lijep jezik, u kojem izbjegava turcizme (inače tako drage bosanskim piscima), osobine su Selimovićeve proze, koje ga stavljaju u prve redove naših mlađih pisaca iz Bosne."
Imenovan je za člana redakcije "Književnih novina", glasila Saveza književnika Jugoslavije (u redakciji su: Fran Albreht, Jovan Boškovski, Joža Horvat, Dušan Kostić, Tanasije Mladenović, Jovan Popović, Petar Šegedin i Risto Tošović).
Boravke u Beogradu koristi za susrete sa starim prijateljima - piscima kao što su Veljko Petrović i Milan Bogdanović.
PIŠE u "Književnim novinama" o "Majoru Bauku" Branka Ćopića, kao dramskom delu, ukazujući na vrline, ali pre svega mane "dramaturškog organizovanja građe".
Sebe svakim danom potvrđuje u partijskom radu. U njegovom dosijeu pretpostavljeni beleže:
"Bavi se pitanjima marksističke estetike i u tom je pravcu jače izgrađen nego u ostalim oblastima marksizma.
Predavanja su mu pravilno postavljena, ali su ponekad spremana na brzinu. Zauzet je drugim stranama te je često izostajao sa predavanja i nije završavao gradivo ili ga je stizao. Kao čovjek je ambiciozan. U ophođenju sa ljudima je pristupačan, iako često svojim držanjem ulijeva nepovjerenje - ljudima izgleda da on zauzima superioran stav.
Može politički vrlo dobro da djeluje među ljudima i prima takve zadatke.
Po izlasku Rezolucije Informbiroa (tada nije bio član Partije) stao je odlučno na liniju našeg CK i u tom pravcu vrlo pozitivno dejstvovao u svojoj okolini..."
U sastavljanju ove karakteristike učestvovali su provereni partijski radnici: Vera Špadijer, Tvrtko Kanaet i Salko Nazečić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ŠOKANTNE PROMENE: Zaboravite tenis kakav ste znali, biće dibidus drugačiji! Evo kako će se ubuduće odvijati