PROSVETNA MISIJA NA JUGU: Ovaj čovek je spasao srpske svetinje

Boris Subašić

08. 09. 2020. u 20:00

MLADA južnoslovenska država imala je velike i romantične ideje o prosveti u Južnoj Srbiji, koja je obuhvatala Vardarsku Makedoniju, Kosovo i Metohiju.

ПРОСВЕТНА МИСИЈА НА ЈУГУ: Овај човек је спасао српске светиње

Foto dokumentacija "Borbe"

Iako je 84 odsto stanovništva ove oblasti bilo nepismeno 1919. je doneta odluka o osnivanju Filozofskog fakulteta u Skoplju.

Za prosvetnu misiju na jugu prijavilo se osam naučnika entuzijasta, a među prvima profesori Tihomir Ostojić, koji je postavljen za dekana, i Radoslav Grujić određen za njegovog zamenika. On je 1919. pozvan da bude profesor na Bogosloviji u Beogradu, a već 1920. je upućen u Skoplje da bude profesor istorije na Filozofskom fakultetu, za koji država nije obezbedila čak ni zgradu. To je bila slika posleratnog administrativnog haosa u oblasti kojom su još uvek harale arnautske bande i bugarske komite.

GRUJIĆ kreće u "nemoguću misiju" i leto 1920. provodi u Skoplju rešavajući probleme fakulteta koji je postojao samo na papiru. Do jeseni uspeva da obezbedi prostor za predavanja, nameštaj i biblioteku sa 60.000 naslova. Predavanja su počela 21. decembra, a uprkos slabom i neredovnom finansiranju fakulteta Grujić 1921. osniva i Skopsko naučno društvo s ciljem "naučnog ispitivanja Južne Srbije u svim pravcima".

- Glavni zadatak Društva je da sa najvišim prosvetnim sredstvima deluje na što zdraviji i što brži kulturno nacionalni preporod ovih naših starih klasičnih oblasti - govorio je Grujić. - Da bi to ostvarilo Društvo je moralo da naučnim metodama u slici i reči fiksira celokupno stanje materijalne i duhovne kulture u ovim oblastima, da bi na taj način i potonjim generacijama našim i celom kulturnom čovečanstvu pružilo mogućnost da se što očiglednije i pouzdanije uvere o kulturnim naporima što ih mi imamo da uložimo za preporod ove tako važne oblasti naše.

ARHEOLOŠKA MREŽA  

PROFESOR Grujić uz pomoć direktora škola i gimnazija stvara veliku amatersku arheološku mrežu koja sakuplja i donosi starine od kojih nastaju zbirke Muzeja Južne Srbije. Grujić ne zaboravlja ni dragocenosti koje su bugarski okupatori tokom rata odneli iz srpskih manastira i crkava. Pravi spiskove pokradenog blaga i 1925. u prvoj velikoj kulturno-spasilačkoj misiji uspeva da iz sofijskog muzeja povrati opljačkano blago iz Skoplja, Ohrida i Prizrena.

NEUMORNI Grujić bio je izvrstan organizator i pod njegovim nenametljivim vođstvom vrhunski naučnici objavljuju članke u "Glasniku" Skopskog naučnog društva koji izaziva pažnju i u naučnim krugovima Evrope.

U listu, koji se bez zazora može smatrati "srpskom Nacionalnom geografijom" sarađuju Grga Novak, Atanasije Urošević, Sima Trojanović, Tihomir Ostojić, Pero Slijepčević, Gregor Čremošnik, Špiro Truhelka, Vasilije Đerić, Svetozar Radojčić, Henrik Barić, Aleksandar Deroko.

Grujić je mnogo učinio kao organizator terenskih istraživanja antičkih i srednjovekovnih spomenika na jugu, zabeležio je akademik Svetozar Radojčić, jedan od vodećih evropskih istoričara umetnosti: "Teško je i nabrojati gde se sve Grujić bavio ispitivanjem srednjovekovnih nalazišta i spomenika."

RADOJČIĆ naglašava da je Grujić uvek bio inicijator značajnih planova, da ih je pripremao i ostvarivao, a da su oni lako zaboravljani.

- Retko ko spominje da je Radoslav Grujić prvi stvorio zbirku kopija fresaka za naučne potrebe i prvi kod nas započeo sistematsko snimanje fresaka. Njegova iskopavanja Svetih arhanđela kod Prizrena dočekana zajedljivim kritikama, pokazala su se docnije kao uzorno dokumentovan posao - zapisao je Radojčić.

Najveći san i strepnja profesora Grujića bilo je otkopavanje manastira Svetih arhanđela, zadužbine cara Dušana. Godinama je uzaludno pokušavao da od državnih institucija dobije sredstva za istraživanje.

- PITANjE je da li će se u grobu Dušanovom naći nešto od ostataka tela njegovog - zapisao je Grujić. - Jedna beleška patrijarha Pajsija Janjevca daje nam osnova da sumnjamo u tu mogućnost. Naime, patrijarh pošto je pomenuo uspehe Dušanove i označio njegova osvajanja, naglašuje da ga je "Bog proslavio kako za života tako i posle smrti, o čemu govore i ukrašene mošti njegove od kojih se neki deo glave nalazi u Prizrenu, dva-tri čestice u Gračanici, a ostatak sam Bog zna gde je".

Grujić se pribojavao da su Dušanove mošti raznesene na sve strane odmah posle propasti njegove zadužbine.

- Vrlo je verovatno da im je tada pripisivana čudotvorna moć - razmišlja Grujić. - Narod, a naročito potomci stare vlastele u doba teških nevolja posle pada pod tursku vlast otimali su se kao o amajlije o kosti velikog cara. Jer su im uspesi njegovi u perspektivi iz kraja 15. i tokom 16. veka nesumnjivo izgledali nenadmašivi, pa su i moštima njegovim pripisivali magičku moć.

RUŠEVINE u kanjonu Bistrice kod Prizrena opsedale su Grujićeve misli. Kako je vreme odmicalo, otkopavanje Svetih arhanđela izgledalo je kao sve nedostižniji poduhvat. Sve je manje novca stizalo i za održavanje redovne nastave na fakultetu.

San o obnovi Nemanjićke Južne Srbije, za koga su hiljade Srba dale živote u balkanskim ratovima, rasplinuo se u zajedničkoj južnoslovenskoj državi koju su razdirali unutrašnji sukobi. U Hrvatskoj su vodeće političke stranke širile srbofobiju, koju je Grujić dobro poznavao, a Staru Srbiju, čijoj se obnovi posvetio, potresala je bugaraška propaganda i gotovo svakodnevni teroristički napadi.

BILA su to nemirna vremena na prostoru Južne Srbije, teritorije na koju su pretendovali bugarski revizionisti. Ipak, zahvaljujući podršci mitropolita skopljanskog Varnave, budućeg patrijarha, Grujić dobija sredstva i pomoć za poduhvat iskopavanja arhanđela. Uz Varnavu, pomažu mu i druge izuzetne ličnosti, episkop bitoljski Josif i episkop ohridski Nikolaj Velimirović. Njihova pomoć bila je presudna i pri osnivanju fakulteta u Skoplju.

Finansiranje iskopavanja Dušanove zadužbine prihvatilo se Ministarstvo vera, a "pomoć u radnoj snazi" - naoružano obezbeđenje - daje Ministarstvo vojske i mornarice. Neumorni prota od 6. juna do 27. avgusta 1927. izvodi istraživanja u dubokoj klisuri koja proseca brda između Sredske župe i Prizrenske kotline.

- Već u starija istorijska vremena postojala su u klisuri Bistrice tri utvrđenja - beleži Grujić. - Njihov je zadatak bio da čuvaju bogatu Prizrensku kotlinu od prodiranja siromašnih stanovnika zapadnih šarplaninskih oblasti sa naprijateljskim namerama i drugih pljačkaša. Oko sredine klisure, gde Bistrica pravi jednu veću okuku sa izdignutim malim poluostravom dizao se stari kameni grad koji je bio odlično utvrđen. To je poznati srednjovekovni vizantijski i srpski kastel Višegrad.

TROUGLASTI komad tla ispod tvrđave vekovima je bio cilj tragača za blagom i relikvijama, po kojima je ovaj kraj bio nadaleko poznat.

- Na malom poluostrvu koje čini Bistrica pod starim kastelom Višegradom postojala je još u rana hrišćanska vremena crkvica posvećena svetim arhanđelima Mihailu i Gavrilu sa renomeom čudotvorstva - otkrio je Grujić u srednjovekovnim arhivima Hilandara i Dubrovnika. - Stara crkva Svetih arhanđela na Bistrici u mističnoj klisuri kod Prizrena mogla je biti jedna od najstarijih i najpoštovanijih crkava u toj oblasti. Upravo je to mesto Dušan izabrao za podizanje svoje glavne zadužbine i grobnice u doba njegovih najvećih napora za proširenje granica države.

SUTRA: KAKO JE PRONAĐEN GROB CARA DUŠANA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)