OTROVNE STRELE ZA SRBIJU: Medijska “nacifikacija” srpskog naroda (11)

Vladimir Ilić

28. 10. 2020. u 19:20

DNEVNI list "Frankfurter algemajne cajtung" (FAC), koji je počeo da izlazi početkom novembra 1949. godine, nekako istovremeno sa nastankom Zapadne Nemačke, naravno, uz blagoslov i nadzor zapadnih saveznika, indirektno je proizašao iz nekadašnjeg "Frankfurter cajtunga", koga je upravo u vreme Adolfa Hitlera kupio moćni i inkriminisani kartel "I. G. Farben".

ОТРОВНЕ СТРЕЛЕ ЗА СРБИЈУ: Медијска “нацификација” српског народа (11)

Nemački dnevnik "Frankfurter algemajne cajtung"

Celokupan životni put glavnog izdavača FAC Johana Georga Rajsmilera upućivao je na najmilitantnije krugove Vatikana. U skladu sa tim, iz dana u dan Rajsmiler je sipao otrovne strele ka srpskom narodu koji se pune četiri godine jedini na Balkanu masovno borio protiv nacista i fašista, uz herojski otpor Grka okupatoru, tj. Musolinijevoj Italiji.

Angažman novinara "(ne)svete trojice" Johan Rajsmiler - Viktor Mejer - Karl Štrem (prva dvojica iz FAC, treći iz "Velta") naveo je tadašnjeg ministra inostranih poslova Nemačke Hansa Ditriha Genšera da kaže kako je "bio prisiljen na priznavanje Hrvatske", jer je "medijski pritisak bio neizdrživ". U stvarnosti, postojala je jasna "podela rada" između nemačkih političara koji su se listom zalagali za secesionističke republike bivše Jugoslavije i nemačkih novinara koji su podržavali to isto, izuzimajući zaista retke časne pripadnike "sedme sile" koji su zauzimali antiratne pozicije.

JUGOSLAVIJU je "Frankfurter algemajne cajtung" nazivao "mrtvorođenčem" baš kao što je nekada, povodom prevrata od 27. marta 1941. kada je zbačena jugoslovenska vlada koja je paktirala s Hitlerom, Adolf Hitler nazivao Kraljevinu Jugoslaviju. Srbija se označava kao "boljševičko-militaristički kompleks". Širenje "bauka komunizma" izraženo je i Rajsmilerovim komentarom ("stubac") u kome se ističe da je Srbija "poslednji bastion lenjinizma u Evropi", i da bi mogla da postane svojevrsna "citadela komunizma" koja bi postala embrion obnove SSSR. Tako bi se "lenjinizam-staljinizam ponovo proširio po istočnoj Evropi".

U maniru poistovećivanja komunizma i nacizma, matrice koja služi političkim svrhama određenih krugova Zapada, ovaj isti spomenuti frankfurtski dnevnik, govori o "genocidu" koji je počinjen nakon Drugog svetskog rata u Jugoslaviji i "podseća" da su ta "ubistva bila uperana protiv, pre svega, hrvatskog i slovenačkog naroda (Hrvatska je uvek na prvom mestu za FAC), kao i protiv nemačke i albanske manjine".

ZNAČAJNO je napomenuti da svi ti tekstovi nastaju kada još nema oružanih dejstava na prostoru bivše Jugoslavije. Oni su, dakle, u funkciji pripreme domaće i strane javnosti za ono što će tek uslediti, u junu 1991. godine: proglašenje secesije od strane Slovenije i Hrvatske.

Kasnije, sa programiranim razvojem događaja i otpočinjanjem oružanog sukoba u drugoj polovini 1991. godine, politička "objašnjenja" ustupaju mesto izveštavanju s lica mesta, ali na način koji ne ostavlja mesta sumnji ko je odgovoran za raspirivanje rata. Takođe, da bi politička javnost Nemačke i zemalja pre svega nemačkog govornog područja, bila što više šokirana, umesto kvazinaučnih analiza, sve je više grozomornih storija, uglavnom sa neimenovanim izvorima informacija: "U Okučanima sam video kako su četnici ubili jednog ranjenog starca. Kasnije je svinjče jelo iz stomaka ubijenog." Zbog toga se već početkom naredne godine poručuje: "Srbiji nema mesta u zajednici civilizovanih nacija!"

U USTALjENOJ, doktrinarnoj praksi, sintagma "zajednica civilizovanih nacija" tokom čitavog dvadesetog veka odnosila se na onaj deo sveta koji se u jednom pulsirajućem momentu tog istog stoleća nazvao Zapad. Još od Rimske imperije do modernih vremena, sva sredstva su bila dozvoljena u borbi protiv varvara, u kontekstu "širenja pax romana" ognjem i mačem.

Istovetan princip, na drugim - prevashodno rasističkim - osnovama, naravno, postavlja, kako je pokazano u prethodnim poglavljima, i sam Adolf Hitler. U borbi protiv "nižih rasa", sva su sredstva bila opravdana.

PODVALE IZ DUBROVNIKA

DOK je granatiranje od strane JNA nanelo minimalnu štetu Dubrovniku, Vlada Hrvatske je tvrdila da se masovno razaranje odigravalo u delu istorijskog dela grada. (U tu svrhu objavljivane su fotografije iz Vukovara sa tvrdnjom da su to borbe iz Dubrovnika.) Priča je šokirala evropsko javno mnjenje, posebno Nemaca, od kojih su mnogi provodili letnje godišnje odmore na dalmatinskoj obali, kao turisti. Kasnijih meseci, predstavnici medija otišli su u Dubrovnik i otkrili da grad ni najmanje nije tako razoren kao što je tvrdila Vlada Hrvatske. U to vreme, međutim, hrvatske dobrano preterane optužbe postigle su željeni efekat. Nemačka je više nego ikada bila spremna da pomogne Hrvatskoj.

Upravo taj metod koji se (ne)opravdano pripisuje Nikolu Makijaveliju, a zapravo predstavlja vrhovni princip jezuita, forsiran je tokom svih godina jugoslovenske krize. Trebalo je javnost sopstvene zemlje i "zemalja saveznica" dobrano natopiti frazama o "srpskoj krivici".

KARAKTERISTIČNO za nemačke medije u prvoj fazi medijske kampanje usmerenih na satanizaciju i "nacifikaciju" Srbije i srpskog naroda, bilo je to što se više insistiralo na komunističkoj ideologiji, a manje na nacizmu. To je bila nužnost trenutka kako bi se odelila srpska i hrvatska "prošlost". Reminescencije na nacizam podrivale bi poziciju secesionističke Republike Hrvatske jer je njena fašističko-nacistička uloga u Drugom svetskom ratu bila prilično poznata u svetskim razmerama.

Nacizam je više imputiran indirektno s konotativnim terminom koji se često primenjivao umesto termina "Srbi" - "četnici". Teza koja je (sve) Srbe izjednačavala sa četnicima, koji su u samoj Srbiji tokom Drugog svetskog rata bili, u najvećoj meri, kolaboracionisti sa nacistima, bila je u funkciji poistovećivanja celokupnog srpskog naroda sa nekadašnjim kvislinzima u sopstvenim redovima. "Ikonografija" pojedinih partijskih "dobrovoljačkih snaga" koje su se, "sa srpske strane", a zapravo za "sopstvene političke potrebe", borile u Vukovaru i na drugim ratištima tadašnje jugoslovenske republike Hrvatske - sa monarhističim kokardama poznatim iz Drugog svetskog rata - davala je dodatne "argumente" perjanicama nemačkog militantnog novinarstva da ospu dodatnu paljbu po čitavom jednom narodu.

Matrica medijskog implantiranja nacizma uslediće u drugim fazama medijske kampanje, sa "otkrićima konc-logora u Bosni".

Kako bi se javnost Zapada više "zgražavala" nad "varvarstvom agresora", lansirana je medijska priča o besomučnom srpskom granatiranju srednjovekovnog arhitektonskog bisera na Jadranskom moru - Dubrovnika. "Nemačka podrška Hrvatskoj pojačala se dodatno u oktobru 1991. godine kad je borba u gradu Dubrovniku, na hrvatskoj (zapravo tada još jugoslovenskoj) obali Jadrana, privukla globalnu medijsku pažnju. Hrvatske snage koje su se tukle sa Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA) u susednoj Republici Crnoj Gori zauzele su pozicije u Dubrovačkom istorijskom centru grada. To im je omogućilo da ispaljuju parabole granata na JNA, verujući da ona neće uzvratiti vatru i oštetiti delove istorijskog dela grada, što bi svakako izazvalo međunarodni gnev. Nehajući odgovor JNA pao je tačno u ruke Tuđmanove vlade i služio im je da izazovu izvanredne simpatije evropskih država.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NIKOLA JOKIĆ UŠAO U NBA ISTORIJU: Denver slavi, niko nikada kao Srbin!