MUKE NARODA NOSIO NA LEĐIMA

Milena Marković

19. 11. 2020. u 05:00

LITIJE za odbranu svetinja u Crnoj Gori nisu bile odbrana Srpske crkve i njene imovine samo na ovom prostoru.

МУКЕ НАРОДА НОСИО НА ЛЕЂИМА

Foto Privatna arhiva Jovan Markuš

Mitropolit Amfilohije je znao i govorio je da se ovako brane i srpske svetinje na Kosovu i Metohiji. I svuda gde su srpska baština i vera ugrožene. On je verovao u pobedu te misije u kojoj ga je sledio narod. U kojoj je on narod sledio. Istrajali su. I, posle litija u Crnoj Gori ništa nije isto, i neće biti. To ga je snažilo, ali i predugo trajalo i iscrpelo ga.

Mahmut Bušatlija, ugledni beogradski ekonomski analitičar i konsultant za strana ulaganja, mitropolitov kum, koga je ovaj posvećeni pastir vere vratio pravoslavnim korenima predaka, gotovo deceniju i po bio je Amfilohijev blizak sabesednik, čest saputnik po Crnoj Gori, ponekad i savetnik. Njegove savete mitropolit je prihvatao kao savete od brata.

- Koji dan pre odlaska u bolnicu razgovarali smo. Rekao mi je: dobro sam, samo... samo sam malo umoran. Osećam da sam fizički slab, a posla je još mnogo. Kada je otišao u klinički centar u Podgorici, nisam želeo da ga uznemiravam. Verovao sam da će se vratiti brzo. Siguran sam da je i on verovao.

BUŠATLIJA nam priča da su se u poslednjem razgovoru, a još nije bio poznat ishod izbora, saglasili kako bi bilo dobro da se angažuje jedna ugledna američka advokatska kancelarija kojoj bi bilo povereno da pokrene tužbu protiv države Crne Gore zbog osporavanja verske slobode pravoslavnim vernicima i prava Srpskoj crkvi na imovinu.

- Bio je sasvim rešen da na prvom Saboru SPC o tome razgovaramo sa episkopom istočnoameričkim Irinejem Dobrijevićem koji uživa veliki ugled u Americi, među našim narodom i u Kongresu - narodnom predstavništvu i zakonodavnom organu federalne vlasti SAD. Episkop je već uputio pismo, apel, na najznačajnije adrese u Vašingtonu i Njujorku. U pismu je potencirao da zakon o slobodi veroispovesti koji je usvojila Skupština Crne Gore pogodio srpski živalj i njegovu crkvu. Pokrenuo ga na proteste kako bi zaštitio svoje svetinje od nasilne otimačine. Irinej je, u saglasnosti sa mitropolitom naveo da je ovaj zakon samo izgovor za konfiskaciju verskih objekata SPC i ostale imovine. Naglasio je da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori prisutna osam vekova i da bi primena nepravednog zakona ishodila nepovratnim gubitkom verskog nasleđa, kulturne baštine i vekovnih, starih bogomolja.

SVE PLANOVE mitropolita Amfilohija prekinula je je njegova iznenadna bolest, potom i kraj njegovog ovozemaljskog puta.

- Kosovske žive rane, verujem nisu ni minule, a otvorene su nove isto tako bolne - kaže nam Bušatlija. - I on je o tome malo govorio, ali je mnogo radio kako bi ih zacelio. Sve muke naroda nosio je na sopstvenim leđima. U dugim satima, noću, kad i zvezde odu na počinak, on je budan. Spavao je ne više od četiri sata. Do tada smo bili u razgovorima, dok sam ja bio s njim. U Ostrogu, gde sam imao svoj kutak i mogao da ostanem koliko želim, mitropolit bi svratio, ali ne tako često. Boravio je više u Cetinjskom manastiru, a i meni je bilo draže da budem tamo. S njim. Nikada se nije požalio da mu je težak preveliki krst koji nosi. Nikada ga nisam video da plače, a često je bio na ivici suza. To su bili trenuci kada bi se vratio sa Kosova. Pitao sam jednom vladiku Teodosija: kako, kad ode tamo, podnosi tu muku? Odgovorio mi je: ne pitajte, to je toliko teško da se ne može opisati.

KOSOVO i Metohija u novim, realnim okolnostima bila je neizbežna tema njihovih svenoćnih razgovora. Mahmut Bušatlija kaže da je mitropolit tu realnost, u poslednje vreme, pokušavao da sagleda kao neizbežnost kompromisa. Tu realnost je primao boreći se sam sa sobom. Raspet kao i Kosovo, između stvarne nepravde i nedostižne pravde, ćutao je.

To za njega, pre, nije bilo uobičajeno.

- Gledao sam ga i bilo mi je teško. Možda sam i sam doprineo da ga suočim sa tom stvarnošću. On, onda zagledan u moje zenice traži odgovor, tiho: kako da zaštitimo narod? Kako da zaštitimo svetinje? Ko može da im garantuje bezbednost posle svega što se tamo dogodilo?

NEMA BUDUĆNOSTI DOK SE MOŠTI GAZE

MOŽE li se budućnost Crne Gore graditi na gaženju po moštima Svetog Vasilija Ostroškog i na gaženju njegovih zaveta, uništavanju njegovih svetinja. Ništa se do sada u Crnoj Gori nije gradilo na taj način. Neće ni ovo. I ovo će propasti i ta vlast, takva. Ona nije da opstane, nego da propadne. I da propadne sve što je nezdravo. Sve što je nečisto i zagađeno mržnjom.

Istovremeno dok je vodio borbu za odbranu crnogorskih svetinja, braneći tako i kosovske svetinje, dogodili su se novi udari. Početkom juna ove godine po nalogu vlasti, srušen je konak manastira Vasilija Ostroškog u Briskoj Gori kod Ulcinja. Istog dana, po podne, krenuo je udar na krstionicu koju je mitropolit podigao sa narodom, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta. Udar na konak u Briskoj Gori dogodio se u zoru. Stotinak policajaca, pripadnika specijalnih jedinica, opkolilo je manastir i četiri monahinje. Mitropolit je već bio budan, kada je stigla vest o ovom vandalskom činu.

- Jesi li čuo šta se dogodilo - pitao me je.

- Čuo sam.

VESTI su sustizale jedna drugu. Bio je ogorčen. Kada je rušenje završeno, a monahinje nisu prestajale da jecaju, svetlo i nada bila je priča o narodu sa sveštenstvom koji su branili konak. Digao se narod i u Tivtu da brani krstionicu. I odbranili su je, a mitropolit se uputio u Brisku Goru, da ohrabri monahinje. On ih je i zamonašio i uputio da na drevnom mestu Vasilija Ostroškog obnove život svetinje.

- Rušenje manastirskog konaka je nezapamćeni zločin sadašnjih vlasti - poručio je mitropolit sa Briske Gore. - Skrnave ovaj ćivot Svetog Vasilija Ostroškog, a na tome se ne gradi budućnost Crne Gore. Ne gradi se budućnost na mržnji. Na sili. I to nije od juče, to je počelo kada su uhapsili našeg vladiku Joanikija i sveštenike u Nikšiću. Nastavljaju, danas napadom na manastir, zločin protiv naroda, protiv Crne Gore i Svetog Vasilija Ostroškoga, lišavajući sebe i Crnu Goru njegovog blagoslova. Oni ovim činom zadobijaju njegovo prokletstvo.

SVI SE UGRAĐUJU U SVETINjE

OVA i ovakva vlast koja podržava terorizam i teroriste ruši svetinje, pa i svetinju Svetog Vasilija, apostola mira i ljubavi - govorio je mitropolit Amfilohije u danu rušenja konaka na Briskoj Gori. - A Sveti Vasilije neprekidno priziva sve ljude i sve narode oko svojih svetih moštiju. I svi se oni ugrađuju u njegove svetinje na ovim prostorima i svi se ugrađuju u ovu njegovu obnavljanu svetinju.

Podsećajući da je Vasilije Ostroški tri i po veka bio i ostao živi svedok istine Božje i iscelitelj od laži i obmane, od lažnih znanja i lažnih učenja, mitropolit je još govorio:

- Naročito je on sada, u ovom trenutku, kada vlasti ove države ruše konak i potresaju manastir Svetog Vasilija na Briskoj Gori potreban da prizove na bratsku ljubav i slogu sve, bez obzira na to da li su oni pravoslavni ili nisu. Ali, u trenutku kada nam je mir najpotrebniji, događa se ovaj zločin. Zločin nezapamćen. Kao u vreme Turaka, u vreme vojvode Mirka Petrovića, kada je pokušano razaranje ove svetinje. Daj Bože da se ova vlast, ili isceli od toga opakoga i otrovnoga semena ili neka je Sveti Vasilije ukloni da ne zagađuje ovaj narod zlom. Mržnjom. Bratoubilaštvom i bogoubilaštvom.

Tako je i bilo.

SUTRA: kako je mitropolit ispunio želju jovanke broz

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)