SLUČAJ IZ DVA UGLA: Milenin i Aleksićev advokat odgovorili na pet istih pitanja - evo šta su rekli

Slađana Matić

24. 01. 2021. u 11:00

MIROSLAV Mika Aleksić (68), reditelj i učitelj glume, osumnjičen je da je od 2008. godine, pa sve do prošle godine, u prostorijama svoje privatne škole u Beogradu silovao i seksualno zlostavljao devojke, od kojih su neke bile maloletne. Na teret mu se stavlja osam silovanja i sedam nedozvoljenih polnih radnji nad šest devojaka.

СЛУЧАЈ ИЗ ДВА УГЛА: Миленин и Алексићев адвокат одговорили на пет истих питања - ево шта су рекли

Foto: Printscreen

Javnost u Srbiji je, od kada je pre tačno sedam dana ova vest objavljena, u šoku i neverici. Nakon potresnog svedočenja popularne mlade glumice Milene Radulović (26), koja je smogla snage da javno progovori kroz šta je sve prolazila dok je pohađala ovu školu u Knez Mihailovoj ulici, "klupko užasa" je počelo da se odmotava. Mučno iskustvo doživela je i njena koleginica Iva Ilinčić (24), a prijave protiv Aleksića podnelo je u međuvremenu još nekoliko devojaka.

OPTUŽBE Milena Radulović, ISTRAGA Miroslav Aleksić ,Foto M. Anđela/V. Danilov

Proces bi, po mnogima, mogao da bude prekretnica, kako u pravosuđu, tako i u našem društvu. O temi koja danima puni novinske stupce, TV ekrane, portale, u odvojenim intervjuima odgovaraju na indentična pitanja naši poznati advokati, Jugoslav Tintor i Zoran Jakovljević, prvi u svojstvu zastupnika Radulovićeve, a drugi - branioca Aleksića.

Obojica sagovornika ukazuju da je interes države, kao i svakog pojedinca da se izvršioci teških krivičnih dela izvedu pred lice pravde, ali i da se ne sme dopustiti da ovaj slučaj bude relativizovan.

Foto V. N.

Случај "Алексић", из угла заступника жртава 

Foto M. Anđela

1.  U NAŠEM krivičnom pravu ne postoji princip formalne ocene dokaza - da je jedna vrsta dokaza značajnija od druge, već je svaki dokaz procesno ravnopravan. Kvalitet dokaza sud ocenjuje slobodno, analizirajući ih - svaki zasebno i u njihovoj međusobnoj vezi. To znači da je snaga jednog dokaza onolika koliko može da uveri sud da su činjenice koje iz njega proizlaze istina. U javnosti se podmeće teza da nema dovoljno dokaza u predmetu. To nije tačno. U konkretnom slučaju postoje iskazi ne jedne već velikog broja žrtava koje saglasno tvrde isto - da su seksualno zlostavljane od okrivljenog Aleksića i koje u sitnim detaljima opisuju pod kojim okolnostima i na koji način se to kontinuirano zlostavljanje odvijalo. One u svojim iskazima iznose vrlo uverljive razloge zbog kojih su tek po proteku određenog vremena odlučile da prijave policiji. Njihove iskaze sud će analizirati u svim detaljima i pored iskaza oštećenih izvodiće i druge dokaze kako bi proverio njihove tvrdnje saslušanjem svedoka i veštačenjima.

2.  ISHOD ovog postupka odrediće broj žrtava i sadržina njihovih iskaza, ali ne mislim da će to biti brzo. Videli ste da saslušanja žrtava traju po pet sati, što je za njih posebno traumatično, ali i neophodno jer su sve okolnosti koje opisuju od suštinskog značaja za ocenu verodostojnosti njihovih tvrdnji. I zato mora biti detaljno. Sama činjenica da su žrtve spremne da se suoče sa okrivljenim i da ga pogledaju u oči daje jedan dodatni kvalitet i olakšava posao sudu. Zbog toga za ovaj slučaj nije toliko važna brzina koliko je važan kvalitet pravde - način na koji se postupak vodi i odluka kojom se postupak završi.

3.  ZA SADA postoje četiri devojke koje su prijavile slučaj i dve devojke koje su se javile na opšti poziv koji je policija uputila javnosti odmah nakon hapšenja okrivljenog Aleksića, a prema informacijama koje još uvek nisu zvanično potvrđene, u proteklih nekoliko dana policiji se javilo još desetak devojaka. Svakako da policija mora prethodno da proveri sve ove prijave jer se tužilaštvu ne dostavlja svaka prijava, već samo one prijave iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je krivično delo izvršeno.

4.  OČEKUJEM da će ohrabriti ne samo žrtve u ovom predmetu već i u svim budućim slučajevima. Žrtva koja prijavi seksualno zlostavljanje ne samo da prilikom svedočenja ponovo prolazi kroz traumu koju je doživela, već ima strah da će ukoliko prijavi slučaj biti stigmatizovana od okoline. Ovaj slučaj je pokazao da to ne mora biti tako. Ove mlade hrabre devojke nisu doživele javnu stigmatizaciju i kroz ovaj postupak prolaze uz punu podršku svojih najbližih - porodice i prijatelja, što im sve skupa dodatno uliva snage da istraju. Uveren sam da je na ovaj način okrenut novi list u odnosu društva prema žrtvama seksualnog nasilja, jer za silovatelje mora postojati nulta tolerancija, ako želimo da živimo u normalnoj zemlji.

5.  SVAKAKO da su mediji pomogli, ali je reakcija bila očekivana. Veliki broj žrtava i okolnost da se seksualno zlostavljanje odvijalo u osmišnjenom ambijentu škole u koju su deca primana u prvom razredu osnovne škole i ostajala sve do kraja srednje škole predstavljaju specifične okolnosti koje moraju "popaliti sve alarme" kako se ne bi dopustilo da jedan ovakav slučaj bude relativizovan i zataškan na bilo koji način. Činjenica da su Milena i Iva bile spremne da javno progovore o tome šta se dešavalo dodatno je doprinela interesovanju javnosti, ali je i tajnost istrage uskratila javnost za mnoge detalje iz kojih bi svima bilo sve kristalno jasno. Ne mislim da ovolika medijska pažnja može trajati duže vremena i ne treba da traje, ali se mora voditi računa da ovaj slučaj ne bude zataškan kroz sudski postupak. Moja uloga je da to ne dozvolim, a verujem da je to i uloga medija .

___________________________________________________________________________________

Slučaj "Aleksić", iz ugla branioca osumnjičenog

Foto Z. Jovanović

1. ZASAD nisu prezentovani takvi dokazi.

2. BRZINA sprovođenja istrage zavisi najviše od tužilaštva i količine prikupljenih dokaza.

3. ODBRANI još uvek nije prezentovan konačan spisak oštećenih i svedoka.

4. INTERES svake ozbiljne države i društvene zajednice je da na dostojanstven način izvršioce teških krivičnih dela izvede pred lice pravde, a ohrabrivati žrtve seksualnog nasilja na način kako je to učinjeno u ovom krivičnom predmetu je necivilizacijski, divljački i nedopustivo. Šaljemo svetu jako lošu sliku o našoj državi, gde su po ko zna koji put mediji preuzeli ulogu pravosuđa, koja im ne pripada, i gde je neko po ko zna koji put zloupotrebio medije kako bi se pokrio nedostatak valjanih dokaza i iskrivila istina. Ovaj predmet se pretvorio u sociološki fenomen i pokazao koliko nekad umemo kao narod biti krvoločni i kako lako zaboravimo da je princip "taliona" (oko za oko, zub za zub) davno prevaziđena forma zaštite osnovnih ljudskih vrednosti.

5. UŽASNUT sam postupanjem pojedinih medijskih kuća, koje su jednostranim pristrasnim izveštavanjem i jednoumljem praktično obmanule srpsku javnost o ključnim činjenicama vezanim za ovaj krivični predmet. Imam informaciju da su dve ozbiljne novinske kuće - inicijatori medijske hajke, odbile da objave neke materijale mog klijenta Miroslava Aleksića, nasuprot tome podstrekavale su celu društvenu zajednicu na linč, kršeći osnovna ljudska prava zajemčena Ustavom ove države, brutalno gazeći prezumpciju nevinosti osumnjičenog. Ovakvim ponašanjem moj klijent stavljen je u poziciju građanina drugog reda, a stvoreni su uslovi i okolnosti da ionako raštimovano pravosuđe ne može da radi svoj posao kako treba. Mislim da je suvišno da vas podsetim u kakvim uslovima realizujemo odbranu, gde nam tužilaštvo ne dozvoljava da oštećenima postavimo elementarna i logički povezana pitanja u vezi sa samim krivičnim delima koja se mom branjeniku stavljaju na teret!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)