NEĆE MOĆI: Evropski partneri

Filip Rodić

28. 01. 2024. u 07:00

Specijalna sednica EP (možemo to slobodno tako nazvati) o izborima u Srbiji zaista je lep pokazatelj za to ko šta želi Srbiji

НЕЋЕ МОЋИ: Европски партнери

Foto Z. Jovanović

S KIM si, takav si - lepo kaže srpska izreka. Polazeći tom linijom, u još jednom pokušaju da ocrni vlast u Srbiji, Đorđe Pavićević koji se na televiziji, da bi se stvorio privid nekakve neutralnosti i objektivnosti, predstavlja kao profesor Fakulteta političkih nauka, a zanemaruje činjenicu da je u prethodnom sazivu Narodne skupštine bio poslanik koalicije Moramo, dok će u novom sedeti u klupi Srbije protiv nasilja, pokušava da prikaže da Vučića u Evropi podržava samo nekakva "zla" desnica, dok je za njih sav onaj pristojan poslanički svet.

Vlast u Srbiji "dobija neku vrstu mlake podrške svojih partnera narodnjaka u evropskom parlamentu ili od nekih ekstremnih desničara poput onih iz Francuske koji su, usput, posećivali Narodnu skupštinu u Srbiji, ali onda neka predstavnici naših vlasti kažu ko su im partneri u Evropi, da li je to Nacionalno okupljanje iz Francuske, ili možda i AfD (Alternativa za Nemačku) koji je partner Nacionalnom okupljanju, ili su to možda neke druge partije", rekao je on. Prvo, u normalnom stanju stvari, partner vlasti jedne države može biti samo vlast druge države, tako da Aleksandru Vučiću partner u Francuskoj može biti samo Emanuel Makron, a Ani Brnabić u Nemačkoj samo Olaf Šolc.

Da ovo ilustrujem, ponovo bih vas podsetio na skandal koji je nastao u odnosima Italije i Francuske kada se potpredsednik tadašnje italijanske vlade Luiđi di Majo iz Pokreta pet zvezdica u februaru 2019. sastao sa predstavnicima pokreta Žuti prsluci. "Ova nova provokacija je neprihvatljiva u odnosima susednih država i partnera u okviru Evropske unije", s pravom je tada vrisnuo Ke d'Orsej. Verovatno imajući ovo na umu, i Makron je u julu iste godine odbio da se prilikom zvanične posete Beogradu sastane sa predstavnicima opozicije tada okupljenim u Savezu za Srbiju, što je Dragana Đilasa bacilo u stanje šoka i neverice. Profesor na Fakultetu političkih nauka je, međutim, verovatno mislio na međunarodnu međupartijsku saradnju i partnerstvo na stranačkom nivou.

U tom kontekstu, uobičajeno je da poslanici iz jedne države posećuju poslanike u drugoj državi, pa su tako i oni "neki ekstremni desničari iz Francuske" posećivali Narodnu skupštinu Srbije (mada zaista ne mogu da se setim na šta tačno Pavićević misli). U tom kontekstu su pred izbore i predstavnici njegove stranke Radomir Lazović i Biljana Đorđević otišli u Bundestag da se druže sa poslanicima nemačke stranke Zeleni. Nije, međutim, toliko ni važno da li se misli na podršku Srpskoj naprednoj stranci, kao vladajućoj partiji u Srbiji, na podršku vlasti ili na podršku Srbiji, jer se, u ovom slučaju, to nekako svodi na jedno te isto - oni koji su bili protiv glavne teze rasprave u Evropskom parlamentu, da je došlo do izborne pljačke, jesu i protiv svakog drugog napada na Srbiju, pre svega njenog sakaćenja odsecanjem Kosova i Metohije, i obrnuto. I to bez obzira na političku afilijaciju.

Đorđu Pavićeviću tako, na primer, smeta i za svaku je osudu što u regularnost izbora ne sumnjaju predstavnici desničarskog francuskog Nacionalnog okupljanja, ali mu ne smeta što prozapadnu opoziciju u tome podržava predstavnik (ako ćemo tom linijom) desničarske Hrvatske demokratske zajednice Tomislav Sokol, koji je, usput budi rečeno, u svojoj zemlji glasao protiv toga da zloglasni ustaški pozdrav "Za dom spremni" postane krivično delo. Politički gledano, Nacionalno okupljanje nije ništa desnije od HDZ -a. Niti je to podjednako progonjeni AfD. Nije, na primer, tamnoputog francuskog komičara Djedonea Mbalu Mbalu progonio biološki i politički otac Marin Le Pen, ŽanMari, nego francuska liberalna vlast. Le Pen, kojem se pripisuje bezumni rasizam, krstio mu je dete. Ne radi se, zaista, tu o tome da vlast u Srbiji (odnosno Srbiju) podržavaju desni ekstremisti nego se ta podela pre pravi između onih koji se bore za sopstvene nacionalne interese i sopstveni suverenitet i one koji se bore za interese globalističke elite, stavljajući u drugi plan svoj narod. Ova podela nije u rangu levica-desnica nego (globalistički) sistem i antisistem.

U Nemačkoj (u ovom smislu bolji je pokazatelj od Francuske) imate i desnicu koja podržava teritorijalni integritet i druge interese Srbije (AfD zahteva da Nemačka povuče priznanje nezavisnosti "Kosova"), i levicu koja čini isto ("Kosovo" je NATO projekat, priznanje nezavisnosti je greška). Takođe, Pavićevići u Srbiji zaboravljaju koliki demokratski legitimitet (a valjda im je stalo do demokratskog legitimiteta) u svojim zemljama imaju ove partije. Marin le Pen i njen pokret su druga politička snaga u zemlji, baš kao i AfD, koji prema istraživanjima uživa veću podršku od sve tri vladajuće partije, skoro dvostruko veću od Zelenih. Da li se to građanistički prezir prema nepodobnim srpskim biračima internacionalizovao? Šta o srpskim interesima misle oni koji u Evropskom parlamentu sada podržavaju opoziciju u Srbiji - vrlo dobro znamo. To možemo da čujemo svaki dan. Od Viole fon Kramon, pa nadalje, svi podržavaju odvajanje Kosova i Metohije, gušenje Republike Srpske, likvidaciju srpskog faktora u Crnoj Gori i tako dalje. Šta je rekao gorepomenuti prijatelj Srbije protiv nasilja Tomislav Sokol, koji je, po građanističkom mišljenju, "razvalio Vučića i SPC"?

"Ne samo da Beograd nije spreman na dogovor oko Kosova nego je velikosrpski hegemonizam postao ključan faktor nestabilnosti u susednim državama. Politika srpskog sveta možda je najvidljivija u Crnoj Gori, koja se uz pomoć Srpske pravoslavne crkve želi vratiti u srpsku i rusku interesnu sferu", rekao je on između ostalog govoreći o izbornoj krađi u Srbiji. Je l' mu smeta navodna krađa ili postojanje Srbije i Srba? Sokolu je neprijateljstvo prema Srbima (nazovimo to tako) duboko ukorenjena stvar i verovatno tradicionalno. Za ljude poput, na primer, Viole fon Kramon se možemo zapitati otkud takav stav. Za jednog drugog političara, ovoga puta iz Amerike, koji takođe zdušno podržava prozapadne snage u Srbiji i, u isto vreme, nezavisnost Kosova, Boba Menendeza smo upravo saznali da su ga motivisale zlatne poluge dobijene od albanske mafije. Zaista, s kim si, takav si. „

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (27)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!