USTAJEMO JAČE POSLE PADA: Bliznakinje Marina i Marta Nikolić, uprkos cerebralnoj paralizi, žive same u beogradskom studenskom domu

Branka Borisavljević

06. 12. 2020. u 08:05

NIKADA ne treba odustati, svaki novi dan je šansa za novi početak i novi uspeh. Naravno, svi mi ponekad posustanemo i padnemo, ali je bitno da se posle tog pada podignemo i nastavimo dalje, još jači. Sve se može, samo ako se to dovoljno jako želi.

УСТАJЕМО ЈАЧЕ ПОСЛЕ ПАДА: Близнакиње Марина и Марта Николић, упркос церебралној парализи, живе саме у београдском студенском дому

Marta i Marina Nikolić / Foto Ž. Knežević

Ovo je poruka bliznakinja Marine i Marte Nikolić iz Zaječara, koje su rođene sa dijagnozom - cerebralna paraliza, ali kroz život koračaju hrabrije od mnogih koji se kreću bez pomoći štapa i invalidskih kolica. Iako su imale pravo na pratioca u domu, odbile su. O sebi brinu same, uz malu pomoć starije sestre Marije.

Posetili smo ih u Studentskom domu "Mika Mitrović" u Beogradu, koji je odnedavno njihova nova adresa. Osmeh i pozitivna energija, koju šire svuda oko sebe, njihov su zaštitni znak. Upisale su Filozofski fakultet, odsek pedagogije, pa se kao brucoškinje polako navikavaju na studentski život, ali i novi grad. Epidemiološka situacija je sve poremetila, pa tako ni one još nisu dovoljno upoznale fakultet, pošto su predavanja onlajn. Ipak, prvi utisci su dobri.

- Nikada se nismo razdvajale - priča nam Marina. - Bile smo odlični đaci u osnovnoj školi i gimnaziji. Iako se to ne vidi na nama, imamo i mi teške trenutke. Treba čovek da se navikne i nauči sa tim da živi. Naravno, treba raditi na sebi, učiti, ispuniti dan, razmišljati pozitivno.

Marina nam otkriva da je htela da upiše španski jezik, ali joj engleski ne ide baš najbolje, pa se odlučila za Filozofski fakultet. Pedagogija je od početka bila Martin izbor. Kolege na fakultetu, iako ih su ih videle samo na kolokvijumima, lepo su ih prihvatile. I u domu su sklopile prva prijateljstva.

Bliznakinje se trude da što više same brinu o sebi, da ne zavise ni od koga. Tri godine starija sestra Marija koja je, takođe, student Filozofskog fakulteta, odseka za psihologiju, dođe ponekad da im pomogne. I soba u domu ima sve uslove za smeštaj studenata sa hendikepom, a i uprava Studentskog centra "Beograd" je učinila sve da sestre Marina i Marta imaju sve što im je potrebno - kako za studiranje, tako i za rehabilitaciju.

- One su veoma samostalne, samo im je potrebno vreme da se prilagode na nov prostor, kao i svima, jer su i dosta povučene - kaže sestra Marija. - Pomažem im prilikom odlaska na fakultet, kada organizovan kombi prevoz nije usklađen sa njihovim obavezama, jer je u gradskom prevozu dosta nezgodno. Neće uvek svi vozači da izađu u susret i da spuste rampu. Izuzetak je linija 31, gde uvek izađu da je spuste i pomognu.

U Zaječaru su se, s obzirom na to da je manji grad i sve je blizu, svuda kretale same. Sada, u glavnom gradu je to malo teže, ali Marina i Marta nisu izdržale da ne upoznaju okolinu doma na Voždovcu. Kažu da im je trebalo malo više vremena, ali su uspele. Jer, one su rođene kao pobednice.

IMALE VIŠE OPERACIJA

BLIZNAKINjE Marina i Marta su rođene u šestom mesecu trudnoće, tri meseca su bile u inkubatoru u Beogradu. Kao male imale su dve operacije, zbog čega su krenule godinu dana kasnije u prvi razred.

Pre tri godine, u opštoj bolnici "Atlas", operisao ih je ruski doktor Dmitru Popkov, kada je Marini ispravljeno stopalo, a Marti butna kost. Obema su produžene tetive. Međutim, kod Marte zbog slabih kostiju nije došlo do srastanja, pa je u Tiršovoj obavljena još jedna operacija u januaru prošle godine. Iako je sve bilo u redu, pločica postavljena kod kolena je morala biti izvađena jer joj je smetala, pa je ponovo operisana u januaru ove godine.

Marina trenutno povremeno koristi kolica, a kreće se uz pomoć štapova, a Marta može samostalno da hoda.

Marta i Marina Nikolić / Foto Ž. Knežević

DRAGOCENA POMOĆ FIZIOTERAPEUTA

FIZIOTERAPEUT Dejan Đorić, sa Instituta za majku i dete, po njihovom izlasku iz bolnice, došao je iz Beograda u Zaječar i nekoliko meseci vežbao sa sestrama. Nakon toga, od prve godine pa sve do preseljenja u Beograd, sa njima je svakodnevno radila fizioterapeutkinja Mimica Radulović.

- One su odmalena uvek bile uporne i radile na sebi da budu što bolje - kaže sestra Marija. - Nakon poslednjih operacija se vidi veliki napredak. Od kada su u domu sa njima ponovo vežba fizioterapeut Dejan sa Instituta i pomaže im ka cilju da Marina samostalno prohoda, a Marta usavrši svoj hod.

Sestre su bile na rehabilitacijama u Gamzigradskoj i Ribarskoj banji.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NAJNOVIJE UPOZORENJE RHMZ: Danas stiže novo zahlađenje, evo gde će padati sneg