NAJPLEMENITIJI PODVIG - KAO DA MI GA JE BOG POSLAO: Aleksandar Čanović svakodnevno se brine o usamljenoj starici u Prištini

D. ZEČEVIĆ

06. 01. 2021. u 17:20

NE bi se nikada saznalo za plemenitost Aleksandra Čanovića, da početkom decembra u žižu srpske javnosti nije dospela priča o baki Leposavi Stojanović (87), koja se lavovski bori da sačuva svoj stan u strogom centru Prištine ili bar pravo da u zamenu i vlasništvo dobije drugi.

НАЈПЛЕМЕНИТИЈИ ПОДВИГ - КАО ДА МИ ГА ЈЕ БОГ ПОСЛАО: Александар Чановић свакодневно се брине о усамљеној старици у Приштини

Foto D. Zečević

Govoreći o svojim mukama, starica je iskreno zahvalila Aleksandru. Kazala je da joj je on desna ruka i da ne zna šta bi da njega nema. A upoznali su se sasvim slučajno, pre četiri godine.

- U prodavnici, u centru Prištine, pričala je srpski bez straha i malo glasnije, što mi je do tog trenutka bilo nezamislivo - priča nam Aleksandar. - Sačekao sam je i po izlasku iz radnje upitao gde živi. Ona je insistirala da odemo na kafu i da se ispričamo jer joj je, kako je ponavljala, usamljenost najveći problem.

Od tog, po svemu neobičnog susreta u gradu u kom je nekada živelo oko 40.000 Srba, a sada ih je hiljadu puta manje, ovaj apsolvent Medicinskog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici, i sam raseljeno lice, redovno obilazi baku Leposavu i pomaže joj.

- Od te 2016, zadivljen sam njenom hrabrošću i vitalnošću. Samo sam pomislio na moje babu i dedu, i na pokojnu majku i bez dvoumljenja sam nastavio da je posećujem i da činim za nju sve što mogu - kazao nam je Aleksandar.

Zabrinut za baku Leposavu, ovaj budući lekar, koji priprema poslednji ispit, ne priča o svom životu iako je on do sada bio težak, pun iskušenja i bolnih trenutaka. Jedva uspevamo da ga nagovorimo da i o sebi kaže koju reč.

- Raseljeno sam lice iz Lipljana, a trenutno živim u Prištini od socijalne pomoći Centra za socijalni rad u Gračanici - priča nam Aleksandar. - Godinama očekujem rešavanje i svog "izbegličkog statusa". Nastanio sam se u Prištini prošle godine, u tetkinom stanu koji sam renovirao, a koji ona ne želi da napusti po cenu života jer ga je vratila posle višegodišnje mukotrpne borbe sa uzurpatorima.

IMA KO VRATA DA MI OTVORI

DOK Aleksandar govori, baka Leposava ga netremice gleda i nevešto skriva suze:

- Kao da mi ga je sam Bog poslao. Njegova pomoć mi je neprocenjiva. Imam nekog da brine o meni i ima ko vrata da mi otvori. Sin i kćerka su mi preminuli, a unučad, sa kojima se svakodnevno čujem, boje se da često dolaze u Prištinu. Tako mi je Aleksandar veza sa svetom. Prethodnih godina rešio mi je pitanje vode koju nisam imala punih 16 godina, popravlja mi slavine za vodu, menja sijalice, donosi mi lekove i namirnice...

Upravo zato, zbog te važne pobede svoje tetke, veliki je zagovornik povratka raseljenih Srba na Kosovo i Metohiju.

- Moji roditelji i ja bili smo primorani da se 1999. iselimo iz svoje kuće u Lipljanu - nastavlja Aleksandar.

POVERENjE Baka Leposava i Aleksandar, Foto D. Zečević

- Samo sa osnovnim stvarima, izbegli smo kod mog ujaka u Dobrovo, selo kod Gračanice. Otac mi je i sada tamo, pa odlazim i njega da obilazim. A majka je, nažalost, preminula pre šest godina.

Saznajemo i da je njegov život poslednje dve decenije velika borba, ona koju, kako kaže, na Kosmetu svakodnevno vode privremeno raseljeni. Morao je da radi, kad god i gde god je mogao. Zato mu se, veli, i studiranje odužilo. Sada kada je stigao do poslednjeg ispita, sve više razmišlja i o poslu.

- Voleo bih, za početak, da radim makar i kao medicinski tehničar. To bi me usrećilo, a istovremeno bih dobio potvrdu da se sve ove godine nisam uzaludno borio da završim fakultet. Radio bih i ovde u našoj ambulanti u Prištini, u koju svakodnevno dolaze dr Slavica Čanković i medicinska sestra Živka Barać. Jedino njih dve obilaze i leče ovdašnje Srbe.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ZAPAD TO NIJE OČEKIVAO: Vladimir Putin izdao naređenje zbog kog Rusija više neće biti ista