HRABRA SPLIĆANKA ČUVALA SRPSKE VOJNIKE: Branku Obradović po velikom srcu pamte pripadnici JNA u blokiranoj kasarni 1991.

Dragan Vujičić

28. 02. 2021. u 17:21

Ne dan da Split i Rvatsku voli neko više od mine. Ni Tuđmanu ne dan. Ja san Hrvatica, Dalmatinka, koja sa svojim čovikom Jovanom, mojim četnikom, 52 godine dilim dobro i zlo i koja je i danas najsritnija na svit kad se noću probudim i čujem kako rče pored mene. Ponosna san što nije izda kolege 1991. kad su mnogi njegovi oficiri izdali.

ХРАБРА СПЛИЋАНКА ЧУВАЛА СРПСКЕ ВОЈНИКЕ: Бранку Обрадовић по великом срцу памте припадници ЈНА у блокираној касарни 1991.

Jovan, Siniša, Aleksandra i Branka / Foto I. Marinković

Ovako, u razgovoru za "Novosti", "po dalmatinski" zbori Branka Obradović, splitska heroina iz poslednjeg rata, žena koju po hrabrosti pamti 800 oficira i 400 vojnika nekadašnje JNA iz Dujlova, koji su se jula 1991. našli u oružanoj blokadi Tuđmanovih bojovnika. Tri decenije posle krvavog i prljavog rata u Dalmaciji, Branka priča kako se probijala kroz punktove redarstvenika, išla u kasarnu, nosila hleb, cigarete, pa i "cilo janje" za 29. novembar. Svi redarstvenici i opkoljeni vojnici su je znali...

Seća se i da je bila jedina veza vojnika na redovnom odsluženju roka sa njihovim roditeljima, kupovala im je čokolade, a sarmu spremala na barkasi u blokiranoj kasarni. Kući u Split je nosila "šporki vojnički veš", prala i vraćala...

A sve je počelo kada je sin Siniša (ima i ćerku Kristijanu) koji je imao 12 godina, oktobra 1991. godine tokom posete ocu Jovanu, podoficiru diverzantu, ostao sa njim u kasarni.

- Šta sam mogla nego da svaki dan idem punih ruku iza žica u Dujlovo - objašnjava Splićanka.

Branka i Jovan Obradović / Privatna arhiva

U moru detalja iz strašnog vremena Branka priča kako je samo jedanput zakasnila u kasarnu i to na Badnji dan 24. decembra 1991. A kada je došla, rečeno joj je da je brod sa njenim mužem i sinom isplovio za Tivat. Tokom tog meseca je dogovoreno sa Unproforom da će se vojska povlačiti iz opkoljenih kasarni, ali niko, pa ni Jovan, nije znao kada je na redu njegova jedinica. Veli da je tada od Divulja "trčala bez duše" u Loru, jer je čula da će možda tamo Jovanov brod pristati...

- Htela sam da "ubijem" muža u hotelu "Mimoza" u Tivtu, 31. januara 1992. godine, kada je pitao: "Ko je" kad sam zakucala na vrata njegove sobe. Rekla sam: "Ja sam, nesrećo, ko bi bio, evo me iz Splita". Muž samo što se nije šlogirao kada me je video. Sin i ja plakali smo kao kiša - seća se Branka.

A zastavnikovu suprugu odmah u januaru 1992. šest vojnih policajaca hrvatskog ZNG je isteralo iz stana na 11. spratu Balkanske 131 u Splitu. Ulicu su tog januara preimenovali u Vukovarsku. Znala je, kaže, šta se sprema, i veli kako su ona, njene ćerka, sestra i majka, čuvali stan, ali su vojni policajci ZNG bili neumoljivi. Dozvolili su samo da iznesu po dve kese.

 

Privatna arhiva

- Izgubila sam posao u "Elektrodalmaciji" zbog muža Srbina, ali sam počela da peglam veš po kućama za 23 kune po satu. Radila sam i druge poslove, čuvala tuđu decu i nemoćne starije ljude u Italiji. Svaku kunu sam štedela i nosila u Tivat gde su živeli moj muž i sin.

Brankina putovanja do Boke su bile prave avanture. Kada se jugoslovenska vojska povukla sa svojim brodovima sa Visa, odakle su vozili za Boku, Branka je putovala drumom preko zapadne Hercegovine na Čapljinu, Trebinje, pa u Boku.

- Ta putovanja su me uverila da ima ljudi mnogo više od đavola. Svačega je bilo u našem životu, ali ni za čim ne žalim - nastavlja Branka. - Najgore se desilo kada sam otišla 2011. da obiđem svoje u Split i tamo sam doživela šlog. Muž Jovan je došao iz Beograda, ne proveravajući da li je na nekoj optužnici. Ipak, drago mi je da je bio uz moju postelju. Niko ga tada nije dirao, nisu svi moji sunarodnici Hrvati zveri, što je, uostalom, i on znao.

Branka se lečila u Hrvatskoj dok je Jovan sve vreme bio uz nju. Pomagali su im mnogi prijatelji iz prošlosti, ali i ljudi koje su tada upoznali. Kada se zalečila i došla u Beograd, nastao je problem jer nema srpsko državljanstvo pa su lečenje i banje plaćali Jovan, sin Siniša i ćerka Kristijana koja je bila u Kanadi. Na dan kada su novinari "Novosti" bili u domu Obradovića, Jovan je ponovo bio u socijalnom, ali su mu rekli da za Brankino srpsko državljanstvo, zbog korone, mora da aplicira preko e-uprave.

NATO BOMBE

- U Beograd sam došla na "vreme", na NATO bombardovanje - osmehuje se Branka. - Nisam verovala da će ludonje bombardovati, a kad je počelo, onda sam sa Jovanom svakog dana išla na mostove da ih čuvamo.

Jovan sa mladim vojnicima u Splitu / Privatna arhiva

"MASNA" ZASTAVA

BRANKA Obradović priča i anegdotu nastalu posle povlačenja vojske iz Divulja, koja se prepričavala dugo po splitskoj rivi. Naime kada su mornari otišli iz Dujlova, zastava tadašnje JNA je ostala danima da se vijori. Niko od hrvatske vojske nije mogao da se popne i da je skine jer je vojska JNA detaljno namazala jarbol mašinskom mašću.

Zastavnici na proslavi / Privatna arhiva

POSETE SUMNjIVE BEZBEDNjACIMA

DOK je Branka ispovedala svoju priču, Jovan je imao "naređenje" da se ne meša. Zastavnička legenda podvodnih diverzanata strpljivo je čekao svoj red.

- Komandant kasarne Dujlovo pukovnik Jovan Stupar bio je hrabar starešina koji nikad nije zamerao što Branka svaki dan dolazi. Komandant naše jedinice, Srbin, dezertirao je još u julu baš zbog žene Hrvatice i nekako je Brankin dolazak izgledao kao osveta Hrvatima - govori zastavnik.

Po povratku iz Beograda 1998. gde je u Personalnoj upravi tražio pomoć za smeštaj jer je kao penzioner nameravao da se preseli u Srbiju, Jovanu su prišli bezbednjaci bivše VJ i sa nalogom vojnog sudije sproveli u Spuž. Četiri meseca je odgovarao na pitanja kakve je tajne Branka nosila u Split.

- Tad sam hteo da umrem. Sumnjičili su me da sam odavao tajne Hrvatima. Završilo se tako što je iz Beograda došao pukovnik Komar i bezbednjacima "naredio" da me puste.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
POSLEDNJI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina

POSLEDNjI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina

Poslednjih godina često se susrećemo sa raznim pokušajima ljudi koji su pogođeni istorijskim tragedijama, ili koji imaju nameru da vode kampanju za tobože „humanitarne“ ciljeve, da tvrde da je njihovo pitanje ekvivalentno holokaustu, ili da je u stvari slučaj genocida, piše direktor Centra "Simon Vizental" dr Efraim Zurof za Jerusalem post.

17. 04. 2024. u 17:57

Komentari (5)

ŠOK: Rafael Nadal deklasiran u Barseloni