SPASAO ME TITO, A OŽENIO LEKA: Albin Pibernik jedini preživeli učesnik Igmanskog marša sa 11 godina sa roditeljima u partizanima

Vojislava Crnjanski Spasojević

26. 12. 2021. u 11:00

GOTOVO svaki put kad dođe u Beograd, Albin Pibernik, Slovenac, nekada najmlađi borac Prve proleterske brigade a danas i jedini preživeli učesnik Igmanskog marša, svrati na grob Aleksandra Rankovića.

СПАСАО МЕ ТИТО, А ОЖЕНИО ЛЕКА: Албин Пиберник једини преживели учесник Игманског марша са 11 година са родитељима у партизанима

Foto: Novosti

Svratio je i ove godine. Kaže, duguje mu mnogo toga.

- Pedesetih godina, kao mlad oficir, pilot, upoznao sam u Puli devojku, Sonju. Imala je 23 godine i pre toga je kao informbirovka bila godinu dana u zatvoru, u Požarevcu. Nakon odsluženja kazne dobila je posao u Puli. Ubrzo sam podneo molbu Vojsci za ženidbu, ali su me odbili. Onda u Zadru uzmem avion i pravac let za Batajnicu, bez ikakve dozvole. Ne samo da sam sleteo, nego sam uspeo i da dođem do Leke Rankovića. Kažem mu koji je moj problem. On me gleda i pita: "Hoćeš da se ženiš?" Odgovorim mu: "Zato sam i došao." Ništa nije odgovorio, samo mi je Zdenko Vuletić, komandant vazduhoplovstva, odmah posle toga dao dozvolu za ženidbu - priča Albin Pibernik za "Novosti".

Foto: Novosti

Ovaj vitalan devedesetogodišnjak imao je samo 11 godina kada se našao u stroju Prve proleterske brigade, u Rudom, 21. decembra 1941, prilikom njenog formiranja. Tu je dospeo sa ocem Albinom starijim, bravarom iz Kamnika, predratnim komunistom, i majkom Julijanom, krojačicom, rodom iz Jesenica, takođe komunistkinjom. Pibernikovi su bili izbeglice iz Slovenije i partizanima su se pridružili u leto 1941, u Šumadiji. Već u januaru Albin se sa roditeljima našao u partizanskoj koloni preko Igmana. Kolona je krenula preko Grabljive njive ka Sarajevskom polju, 27. januara po podne.

- Prvo smo naišli na neki voz, koji je prekinuo kolonu, pa smo morali da stanemo, a kad smo produžili, naišli smo na zamrznut potok - seća se Pibernik.

- Led, međutim, nije još bio dovoljno čvrst, pa smo morali da preskačemo. Mene su borci uzeli za ruke i noge i bacili me preko potoka. Nekako sam se našao na drugoj obali. Majka nije uspela da prekoči, nego je propala kroz led i smočila noge. Mokra je išla do Brezovače. Kada smo stali uz vatru, videli su da majci nešto nije u redu sa nogama. Noževima su joj isekli cipele. Noge su bile pune promrzlina i plikova. Masirali su je, a onda nosili do Dugog Polja. Ja sam preko Igmana išao potpuno sam. Albin nije znao gde mu je otac zaostao u koloni, jer je nedelju dana pre toga bio ranjen u ruku i nogu na Pjenovcu.

Dr Nikolić, referent saniteta Prve proleterske, dao mu je savet da maše rukama u hodu i skače, da se ne bi smrzao.

Foto: Novosti

- Bili smo puni vašaka, bili smo gladni, marširali smo neprekidno 19 sati - priča Pibernik.

U Presnici je brigada rekonstruisana, a majku i njega su stavili na saonice do Miljevine, a zatim na voz do Foče.

- Tu su nas čekali, spremili su krevete za sve promrzle i ranjene u bivšoj kasarni. Majka je bila u sobi sa još dve žene, ja sam bio sam. Stalno sam je obilazio. A onda joj je skočila temperatura, dobila je gangrenu, morali su da joj amputiraju obe noge ispod kolena - seća se Pibernik.

Julijana je umrla. Na sahrani je njen sin stajao kraj groba i plakao, okružen ljudima iz bolnice, kad ga je neko potapšao po ramenu i rekao: "Proleteri ne plaču!" Bio je to Josip Broz Tito.

- Prestao sam da plačem i od tada do danas nisam zaplakao - otkriva nam Albin Pibernik.

- Pošto je moj otac bio komesar Prateće čete Vrhovnog štaba, Tito me je uzeo da budem sa njim i Zdenkom (Davorjanka Paunović) u kući nekoliko meseci. Dobio sam injekcije, sporo sam se oporavljao. Sa Zdenkom sam manje pričao, sa Titom mnogo više. Bio je prema meni

veoma pažljiv i ljubazan. Naredio je da mi izrade uniformu i opasač, dobio sam pištolj. Za mene je doneto i 10 litara rakije za masažu, ali je brzo nestalo. Dok su još bili u Užicu, Albinova majka zamolila je neke Slovence, partizane, koje je znala još iz Rusije, da brinu o dečaku ako se njoj i suprugu nešto desi. Otac je poginuo na zadatku, u oktobru 1942, pa je brigu o mališanu preuzela Osvobodilna fronta. U partizanima je bio do pada Italije, posle toga su ga, pošto se razboleo, smestili u partizansku bazu, u predgrađe Ljubljane, pa u Ljubljanu i na kraju su ga poslali kod majčine rođene sestre u Medvode. Tu je dočekao kraj rata.

LjUTI GA PREKRAJANjE ISTORIJE POSLE RATA

Pibernik je završio vojnu školu i bio čuveni pilot. Danas živi u Ljubljani, a povodom obeležavanja osamdesetogodišnjice Prve proleterske brigade došao je u Beograd, pa u Rudo i na kraju je obišao Sremski front. Kako kaže, jako ga ljuti prekrajanje istorije:

- Sve ovo mi teško pada. Istorija mora ljudima da bude prikazana onakva kakva jeste, a ne kako bi oni želeli da bude.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
Dolce Vita na obali Save: Stanovi na ovoj lokaciji su za one koji žive svoje snove

Dolce Vita na obali Save: Stanovi na ovoj lokaciji su za one koji žive svoje snove

Možete li da zamislite lepotu svakodnevice koja počinje na obali Save do koje stižete laganom šetnjom kroz jedinstvenu luksuznu pešačku zonu, a završava se ispijanjem vina na vašoj prostranoj terasi s pogledom na reku ili u vrhunskom restoranu do kog stižete peške? U istom danu ste s lakoćom obavili posao, odradili trening, uživali u kupovini novih komada garderobe najluksuznijih brendova u neposrednom komšiluku, a stigli ste i da sa decom provedete vreme u zelenilu, jer se sve što vam treba nalazi nadohvat ruke.

14. 05. 2024. u 10:00

Komentari (1)

KO JE ROBERT FICO: Čovek koji prkosi NATO-u i neće da prizna tzv. Kosovo