SRPSKI SOKOLOVI U NEBESKOM STROJU: Prve boračke spomenice u Kraljevu posthumno dodeljene braći Milić poginulim na KiM 1999.

G. ĆIROVIĆ

27. 06. 2023. u 14:29

PRVE boračke Spomenice koje se u Srbiji dodeljuju posle osam decenija kao znak poštovanja i zahvalnosti države hrabrim borcima koji su devedesetih godina prošlog veka u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije branili svoju otadžbinu i narod, svečano su uručene u Kraljevu, Srđanu i Bobanu Miliću, braći blizancima poginulim na Kosovu i Metohiji 1999. godine tokom NATO agresije.

СРПСКИ СОКОЛОВИ У НЕБЕСКОМ СТРОЈУ: Прве борачке споменице у Краљеву постхумно додељене браћи Милић погинулим на КиМ 1999.

G.Šljivić

Dan uoči Vidovdana, velikog srpskog praznika, njihovoj ponosnoj majci Nadi Milić koja danas živi u gradu na Ibru, Spomenice su uručili potpredesednik Vlade Srbije i ministar odbrane Miloš Vučević i Nikola Selaković, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

G.Šljivić

 

- Zašto Milići nisu mogli da se izmaknu sudbini kao što je reka Sitnica iz njihove postojbine Vučitrna moga da se izmigolji iz starog kamenog mosta Vojinovića iz 14. veka? Zar nisu i oni mogli da promene tok istorije, kao što je Sitnica promenila svoj tok? I šta posle svega, posle ovakve žrtve? Šta država Srbija može i šta ima obavezu da učini za ovu majku Jugovića 20. veka? Ipak može! Ako može majka Nada, može svako od nas. Sinovi su stradali braneći otadžbinu prema kojoj su gajili neizmernu ljubav, verujući da za nju vredi dati i život. Postojala je ljubav, postojala je vera, evo je danas među nama stoji nada – rekao je, pored ostalog, ministar Selaković obraćajući se prisutnima.

G.Šljivić

 

- Može Srbija da pamti i da se seća. Može Srbija da kaže da su joj i Srđan i Boban i njihov stariji brat Goran, braća. Može Srbija o svojoj braći da priča, jer samo država koja se seća svojih junaka, samo Srbija koja pamti svoje heroje i mučenike jeste Srbija koja ima budućnost. Nisu mogli Milići da izmene tok svoje sudbine, nisu mogli Milići da na nekom tuđem ognjištu grade svoj dom, nisu mogli Milići da više vole svoju otadžbinu, nisu mogli da daju veću žrtvu za njenu slobodu nego što jesu. Zato je dužnost svakoga od nas da pamtimo i da budemo večno zahvalni. Baš kao što na ovim Spomenicama piše - „Zahvala otadžbina“.

G.Šljivić

 

Svečanoj akademiji u Sali kraljevačke Gradske skupštine prisustvovali su i gradonačelnik grada na Ibru dr Predrag Terzić, predstavnici vojske, policije, ratni veterani, članovi porodica hrabrih boraca i brojni gosti.

G.Šljivić

 

- Porodica Milić živela je svoj život utemljen u našoj veri i Gospodu i spasu našem Isusu Hristu. Život ispunjen ljubavlju prema porodici, bližnjima, svome narodu i otadžbini i svima drugim ljudima. I, kao što Isusa nije mimoišla čaša stradanja, tako nije ni Miliće. Kao što je on svojim stradanjem, ljubavlju i verom pobedio smrt, tako su i oni zablistali u večnosti i stoje u nebeskom stroju Srbije kao naši iolitvenici pred Bogom – naglasio je potpredesednik Vlade i ministar odbrane Miloš Vučević.

G.Šljivić

 

- Njihovu ljubav i žrtvu nikada ne smemo da zaboravimo. Ljubav brata za bratom, ljubav oca i majke prema sinovima svojim i ljubav prema otadžbini. Zato neka se piše istorija, neka uđe u udžbenike i neka se zna da ova zemlja ima anđele na nebu, heroje, sokolove, mučenike i stradalnike, sinove Srbije koji svojom nevinom krvlju preuzeše i naše grehove, zarad naše slobode i slobodne majke Srbije!

G.Šljivić

 

Nada Milić i njen, sada pokojni suprug Dragoljub, podsećamo, te ratne 1999. godine za samo desetak aprilskih dana ostali su bez svojih blizanaca, Srđana i Bobana, dvadesetšestogodišnjih oficira tadašnje Vojske Jugoslavije (VJ), koji su časno dali svoje živote braneći otadžbinu od NATO agresora i terorista OVK.

G.Šljivić

 

U proleće 1999. Srđan, potporučnik VJ, nastradao je od nagazne mine nedaleko od Srbice na Kosmetu. S teškim povredama najpre je prebačen u bolnicu u Kosovskoj Mitrovici, a potom i na beogradsku VMA, gde je 4. aprila i preminuo. Njegov blizanac Boban, poručnik VJ, koji se uprkos tragičnom gubitku brata ipak vratio u svoju ratnu jedinicu na Kosmetu, samo deset dana kasnije poginuo je u mestu Volujak kod Đakovice kada su dve NATO rakete pogodile oklopno vozilo u kojem se nalazio.

G.Šljivić

 

- Važno je da se govori, da se priča, da se piše, da se ne zaborave ta deca, ne samo moji sinovi, nego svi naši heroji koji su časno branili svoju zemlju, svoju dedovinu, svoja ognjišta, svoj rod i narod. Došlo je vreme da se isprave greške iz prošlosti i želim da se zahvalim svima koji su Srđana i Bobana odlikovali Spomenicom i utkali ih u večnost – skromno je, kao i uvek, rekla majka Nada Milić primajući Spomenice svojih sinova.

Po okončanju NATO agresije, Milići su se iz Prištine, sa najstarijim sinom Goranom preselili u Kraljevo. Tu je, u proleće 2000., od neizmerne tuge za tragično nastradalom braćom - preminuo i Goran. Sahranjen je u istoj grobnici kraj Srđana i Bobana na novom kraljevačkom groblju. Deset godina kasnije, u carstvu nebeskom pridružio im se i otac Dragoljub.

G.Šljivić

 

- Žao mi je što ove Spomenice nije doživeo da vidi moj pokojni suprug – emotivno je dodala majka Nada. - Bilo bi mu puno njegovo bolom i tugom izmučeno srce.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

ĐOKOVIĆ MU NIJE PRVI NA LISTI: Evo šta je Andrej Rubljov rekao nakon što je izbacio Alkaraza u Madridu