POGLED ISKOSA: Balša Rajčević - svedok naše likovne scene

Dejan Đorić

09. 02. 2021. u 18:09

BALŠA Rajčević je značajno ime srpske umetnosti i likovne kritike, pa je svaka njegova knjiga o umetnosti - događaj.

ПОГЛЕД ИСКОСА: Балша Рајчевић - сведок наше ликовне сцене

Foto privatna arhiva

Malo kritičara odlikuje izgrađen stav i istrajnost, a još manje je sposobno da svoje pisanje objedini u koricama knjige. Likovna kritika je profesija u odumiranju, a Rajčevićevi tekstovi sećaju na njene zvezdane časove poštenja, doslednosti i misaonosti. Tako je ovaj beogradski kritičar (rođen 1941.) u direktnoj naslednoj liniji koja se pruža od Miodraga B. Protića, Lazara Trifunovića, do Sreta Bošnjaka i Đorđa Kadijevića.

Rajčević je sada jedan od najpouzdanijih svedoka i saučesnika naše likovne scene, ne samo zbog svoje dobi, već i sposobnosti da analitički i sintetički promišlja umetnost.

Još samo Đorđe Kadijević iz te starije generacije, zna da do te mere filozofski problematizuje tekst, da ga ogoli do ontoloških osnova, postavljajući u osnovi samo jedno pitanje: Šta je umetnost? Pored misaone, konceptualne zasnovanosti, kojom se odlikuju i Rajčevićeve skulpture i kolaži, njegovi tekstovi su interesantni za čitanje, on nikada ne zapada u praznoslovlje, dosadnu, samodovoljnu analizu, koje se toliko grozio Dado Đurić.

Kao i njegovi prethodnici, Rajčević radi na uspostavljanju vrednosnog kriterijuma, u vreme kada su u umetnosti popustile sve stege, kada se više nema obzira ni prema čemu, a umetničko delovanje se rasplinulo do besmisla i samoporicanja. Reč je možda i o uzaludnoj, donkihotovskoj delatnosti, o bespotrebnosti kritike, ali je takav pristup jedino moguć i častan.

Samo je Rajčević među diplomiranim vajarima i magistar istorije umetnosti, o njegovim skulpturama objavljena je monografija (ULUS, 2005), a između 1985. i 2020. publikovane su još tri knjige njegovih kritika, eseja i članaka o umetnosti. U međuvremenu, postao je i cenjeni književnik, a bavi se i slikarstvom. Tekstovi u knjizi "Iz beogradskih galerija" pisani su u rasponu od 2011. do 2016. godine, obuhvataju kritike ali i duže studije, objavljene u listovima i časopisima "Književne novine", "Likovni život" i "Danas", u kojima je Rajčević više godina bio stalni likovni kritičar. U knjizi su predstavljeni stvaraoci iz više generacija, od najstarijeg Miodraga B. Protića (1922) do najmlađe Zvezdane Lazin. Zastupljene su skoro sve vrste umetnosti, a analizirani su u prikazima dometi i stavovi izneseni u šest knjiga o umetnosti. Osim slavnih akademika i profesora tu su i manje poznati umetnici, kao i po koji umetnički fotograf.

Krećući se u svom izboru srednjom linijom proverenih i čisto likovnih vrednosti na tragu visokog modernizma, kada je jugoslovenska umetnost bila na vrhuncu, ne zalazeći u krajnosti avangardizma ili mimetičke figuracije, ovaj kritičar je na delu, u praksi, kao i u esejističkom delovanju, ukazao na neophodnost zasnivanja umetnosti kao savremene estetske i etičke kategorije.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!