DUHOVNI TEMELJ REPUBLIKE SRPSKE: U Bosni i Hercegovini svi su se osećali ugroženim od "onog drugog"

Milivoje Pavlović

13. 10. 2020. u 19:48

DOBRICA Ćosić je često citirao aforizam talentovanog satiričara Aleksandra Čotrića koji kaže da se kod nas pojedinac hipnotiše gledanjem u oči, a narod - gledanjem u ekran.

ДУХОВНИ ТЕМЕЉ РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ: У Босни и Херцеговини сви су се осећали угроженим од оног другог

Ruski ambasador uručuje Ćosiću Medalju za pobedu nad fašizmom / Foto Iz knjige "Pisma sa dvostrukim dnom" V. Vuletić

S Vladom Strugarom i sa mnom slagao se u stavu da tabloidizacija (koju smo nekad u razgovoru nazivali i tabloidiotizacijom) ne nastupa samo iz komercijalnih razloga, već se ona od političkih faktora toleriše, čak i podupire iz motiva koji nisu trgovački, već mnogo opasniji. Vremenom je, ne bez žaljenja, pristao na ocenu da je tabloidizacija ipak deo jedinstvenog, opasnog projekta. U našim razgovorima nije ostalo nezapaženo da su tabloidi u Srbiji naglo procvetali posle 2000. godine, a veoma brzo stigla je i pomama na televiziji zvana rijaliti programi.

Ćosić i Strugar primećivali su da su grubim akcijama tzv. kriznih štabova, sa čelnih pozicija u štampi, pa i iz samih redakcija najureni mnogi dobri novinari, što je našu "sedmu silu" obogaljilo za duže vreme. "Doduše, neke je i trebalo oterati, ali ne tako grubo, bez ikakve procedure", napominjao bi Ćosić, primetivši da su i iz privrede, pa i nekih kulturnih ustanova, posle oktobarskog prevrata sklonjeni mnogi uspešni direktori i menadžeri. "Bavimo se rehabilitacijom Draže Mihailovića i Milana Nedića, a ove žrtve nedemokratskog terora niko ne rehabilituje; nisam siguran ni da su žrtve čestito i popisane", rekao mi je, u jesen 2008, Dobrica Ćosić.

ĆOSIĆEV ogled koji se toliko dopao Vladi Strugaru, u stvari je tekst predgovora za knjigu Nikole Koljevića Stvaranje Republike Srpske. Pisac je imao naviku da neke svoje ambicioznije priloge podnese prijateljima i znalcima na prvo čitanje i konsultaciju; Strugar je bio u tom uskom krugu.

POKRETAČI RATA

I ĆOSIĆ u predgovoru, i Koljević u knjizi, osvrnuli su se na "doprinos" intelektualaca poreklom iz sva tri naroda, posebno osvetlivši ulogu "socijalističkih" protagonista islamskog bošnjaštva - od Alije Isakovića (koji je tražio da se iz imena Republike izbriše Hercegovina), preko Muhameda Filipovića (koji je u svom poznatom tekstu o "bosanskom duhu" tvrdio da je Bosni više štete nanela književnost Ive Andrića nego sve osvajačke horde koje su je gazile) do Alije Izetbegovića (čija je Islamska deklaracija u osnovi bila ideološki pokretač Bosanskog rata).

U Nikoli Koljeviću, nekadašnjem uglednom profesoru Sarajevskog univerziteta i svetski afirmisanom šekspirologu, Dobrica Ćosić gledao je pouzdanog svedoka i hroničara stvaranja prve srpske države preko Drine. U političku borbu za nacionalna i građanska prava srpskog naroda u BiH, Koljević je stupio u leto 1990, pridružujući se pobunjenim srpskim intelektualcima na tradiciji rodoljublja koju su utemeljili Vasa Pelagić, Petar Kočić, Aleksa Šantić, braća Ćorović, Veselin Masleša i drugi.

Knjiga Stvaranje Republike Srpske poslednje je delo Nikole Koljevića, nastalo, kao memoarsko-dnevnički zapis iz dveju prelomnih godina (1993-1995). Koljević je učestvovao u dejtonskim pregovorima o zaustavljanju Bosanskog rata, a njegov potpis stoji i na zvaničnom dokumentu o mirovnom sporazumu overenom u Parizu, u Jelisejskoj palati, 14. decembra 1995. Koljević je izvršio samoubistvo krajem januara 1997, a rukopis obimne knjige u dva toma sredila je njegova supruga Milica.

RAZMIŠLjANjA Dobrice Ćosića nad rukopisom knjige Nikole Koljevića zapisana su jula 2008, a knjiga je objavljena krajem te godine u zajedničkom izdanju "Službenog glasnika" Republike Srbije i istoimene ustanove iz Republike Srpske. Ćosićev predgovor ima oko četrdeset stranica, i u njemu autor portretiše lik Nikole Koljevića kao odgovornog državnika i briljantnog tumača veoma krupnih istorijskih događaja. "Istorija će, verujem, ljudski, umni, patriotski podvig Nikole Koljevića da postavi u duhovne i moralne temelje Republike Srpske", zaključuje Dobrica Ćosić.

I sam učesnik u pregovorima o okončanju Bosanskog rata, Dobrica Ćosić u ovom ogledu - oslanjajući se na svoje, ali i na dnevničke beleške Nikole Koljevića - podseća na istorijske okolnosti koje su, nažalost, onemogućile da se u Bosni i Hercegovini, kroz decenije i vekove, ostvari etnička i religijska tolerancija i homogenizacija. Ćosić piše da je Bosna najnesrećnija balkanska zemlja. Tri izmešana etnosa, iznikla iz tri vere, stvarala su tri nacije koje su se u svim ratnim okršajima, "nametnutim spolja i za tuđe interese ili unutrašnjim konfliktima", uzajamno krvavo obračunavale i istrebljivale.

U RELATIVNOJ harmoniji živelo se samo pod okupacijom ili diktaturama, ali su se istorijske i nacionalne razlike i tada produbljivale. U oba svetska rata, delimično pod pritiskom stranih zavojevača, muslimansko i hrvatsko stanovništvo bilo je okrenuto protiv Srba, koji su i posle oslobođenja ostali u inferiornom položaju, podseća Ćosić. Bosanski rat je samo nastavak omraza i antagonizama iz prošlosti, bliže i dalje, jer je u kolektivnoj i individualnoj svesti sve tri nacije tinjala "vatra istorijske osvete i čekala svoj vetar".

Ne amnestirajući krajnosti, greške i zločine ni na jednoj strani (uključujući i srpsku, naravno), Dobrica Ćosić, dokumentarno i hronološki, pokazuje da su rat u BiH prvi pokrenuli Muslimani i Hrvati, i da je taj sukob "spontani izraz rezidualne energije samog bosanskohercegovačkog tla, njegove dalje i bliže prošlosti". Ćosić u nastavku dodaje da su inicijatori rata - Hrvati i Muslimani - iskoristili imanentnu versku i nacionalnu nestrpljivost i isključivost, odnosno biološku, egzistencijalnu nesigurnost zasnovanu na kolektivnom pamćenju prošlosti. Ispomažući se Jungom, Ćosić ukazuje na to da su u kolektivnom svesnom i nesvesnom tinjale strasti za osvetom potomaka žrtava i odbrambenih nagona potomaka ubica. Svi su se u Bosni i Hercegovini, po ovom tumačenju, osećali ugroženim od "onog drugog" i kad mrko ne gleda i ne preti da će klati. "Skoro sve porodice imale su ubicu ili žrtvu, ili i jedno i drugo", piše Ćosić. "Pokrenut strahom od onog drugog, Bosanskim ratom komandovao je biološki strah; otud i tolika svirepost."

IZ ĆOSIĆEVIG predgovora, kao i iz navoda Koljevićevih dnevničkih zapisa, vidi se zašto je Bosanski rat bio u tolikoj meri i američki; Klintonovi izaslanici Kristofer i Holbruk izdiktirali su u Dejtonu i sporazum o zaključenju rata u kojem, kako se primećuje, nije dovoljno reći da su podržavali jednu stranu u sukobu, već su sami bili - strana u sukobu. A Ćosić još i dodaje: "odlučujuća strana!" Ćosić pojašnjava (2008) ono što je danas belodano o motivima američkog upravljanja Bosanskim ratom: u pitanju su američki imperijalistički ciljevi i korupcija islamskih zemalja - vlasnika nafte. "Pomaganjem Aliji Izetbegoviću i njegovoj islamskoj armiji, Amerika je vraćala svoje dugove muslimanima Bliskog i Srednjeg istoka, ili je to bio avans za naftu kojom su raspolagale islamske zemlje", piše Ćosić. Da bi prikrila svoje prave ciljeve i interese, Amerika je, kako ukazuje Ćosić, uz podršku Evropske unije zastupala "demokratsku" koncepciju stvaranja "multietničke Bosne" koju nije prihvatio nijedan ratujući narod; slušajući Ameriku, Muslimani i Hrvati imali su za cilj poraz Srba, pa su simulirali prihvatanje američke ideologije i bili prinuđeni da u Dejtonu prihvate Muslimansko-hrvatsku federaciju, prethodno očišćenu od Srba".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!