OD SREMSKOG FRONTA DO GOLOG OTOKA: Neobično dramatičan život Svetozara Pavlovića iz bratunačkog sela Opravdići, opisan u njegovim memoarima
SVETOZAR Pavlović, iz bratunačkog sela Opravdići, jedan je od onih običnih ljudi, koje srećemo svakodnevno, kojima poželimo "Dobar dan" ili "Dobro veče" i produžimo dalje. Ne slutimo da je njegov život bio drugačiji od ostalih, da je bio pun dramatičnih događaja.
Ovo je napisao magistar Dragiša Milosavljević u predgovoru memoara Svetozara Pavlovića, koje je objavio njegov sin Radomir, na osnovu očevih kazivanja u rodnom selu, pred smrt prošle godine u Bajinoj Bašti gde je proveo deo života.
Svetozar se rodio 1919. godine - u teško vreme između dva svetska rata. Tada se živelo u zadrugama, a u porodici njegovog oca Jovana, brata Pavla i strica Josipa ukupno je bilo 20 članova.
- Dok sam išao u školu u Kravicu, radio sam kod kuće ono što sam mogao. Kada sam se "opasao" snagom već sa 16 godina otac me je poslao u majstoriju. To se u našem kraju zvao rad kod domaćina van našeg sela na građevini. Tako sam u selu Zelinje upoznao i prvu suprugu Cvijetu. Provodadžija je bio Neđo Gajić, moj vrsnik iz sela i nadaleko poznati majstor, govorio je sve najbolje o meni, iz koje sam familije, pa je Cvijeta pristala da se uda i ubrzo je bila svadba - priča Svetozar.
TEKLI su bezbrižni dani u višečlanoj porodici, koja je bila složna i na okupu sve do početka Drugog svetskog rata.
- U našem selu početkom rata bilo je partizana i četnika, a formiranjem NDH, pojavili su se i ustaše. U aprilu 1942. godine u našoj školi u Kravici boravio je štab Prve proleterske brigade. Kod našeg učitelja Petra Božića noćili su Koča Popović, Rodoljub Čolaković i Čedomir Minderović. Formiran je mesni partizanski odbor. Uporedo su nadirale i ustaše Jure Francetića. Kada su partizani otišli put Drinjače, ustaše su popalile sva sela oko Kravice. Narod koji je ostao živ otišao je u bežaniju preko Drine, najviše u Mačvu, pa tako i moja porodica - kazuje Svetozar.
NAJVEĆI broj meštana Kravice i okolnih sela boravio je u izbeglištvu u selu Petkovica. Sredinom 1943. narod je počeo da se vraća, jer se pročulo da nema ustaša, a bilo je vreme da se seje kukuruz i krompir, da bi se prehranili.
- To je bila zabluda jer su ustaše ostale u našim krajevima i činile stravične zločine. Najveći pokolj ustaše, potpomognute muslimanskom legijom iz Bratunca, učinile su 5. jula 1944. u selu Anđići. U kuću Tome Vasića naterale su 46 žena, staraca i dece, kuću zapalili i u njoj su svi izgoreli! Među njima su bili moja žena Cvijeta, jednogodišnja ćerka Jefimija i sestra Milojka. Bilo je porodica u kojima su svi izginuli toga dana. Prema podacima, od 1942. do 1944. godine u selima oko Kravice, ubijeno je 600 Srba - nastavlja ispovest Svetozar.
ONO stanovništva što je preživelo, moralo je ponovo u zbeg. Oni koji su bili sposobni za pušku mobilisani su u partizanske jedinice i upućeni na Sremski front.
- Oktobra 1944. godine bili smo u selu Petkovica. Jednog dana, pozvaše nas izbeglice iz Bosne i rekoše da smo mobilisani i da moramo ići na front, da se zemlja oslobodi od neprijatelja. Prošao sam više jedinica, a negde blizu sela Strožnica sam bio ranjen. Poslali su me u bolnicu, a nakon što sam se malo oporavio, upućen sam kući. Pitao sam se gde da idem kada mi je otac umro u izbeglištvu u Loznici, brat Drago u partizanima, a kuća u zaseoku Zonjići zapaljena - nastavlja kazivanje Svetozar.
PO završetku rata službovao je u miliciji. Bilo je vreme Informbiroa, pa je zadatak bio da se gone oni koji su hvalili Ruse.
- Jednog dana, dođe mi nalog da sa još jednim komšijom uhapsimo Đokana Đukanovića, predratnog komunistu, sina prvoborca, većnika Avnoja i kasnijeg saveznog poslanika Pere Đukanovića, koji je, bogati, tamo negde hvalio Ruse. Dođosmo u selo Brana Baćiće do Perine kuće. I dok je Đokanu majka spremala nešto od hrane da ponese, on iskoristi našu nepažnju i pobeže u šumu. Zbog tog propusta osuđen sam na "društveno koristan rad" na Golom otoku. Prošao sam sve torture, ali sam u jednom momentu raspoređen u radni vod, što mi je pomoglo da izučim zidarski zanat i prođem lakše od ostalih zarobljenika - životna je Svetozarova priča.
Po povratku u selo, bio je pod prismotrom kao i svi informbirovci. Pratila je Udba s kim se druže, šta govore, sve do 1953. godine, do smrti Staljina i izglađivanja odnosa sa Sovjetskim Savezom i ruskim narodom.
NOVA PORODICA
POSLE Drugog svetskog rata, Svetozar se ponovo oženio, sa Vidom, i dobili su troje dece. Najstariju, Miladu, koja je postala lekar, kao i najmlađeg Radomira, i srednjeg sina Milana.
UVEK SPAS PREKO DRINE
- I OVAJ poslednji odbrambeni rat, devedesetih, dočekao sam kao i onaj 1941. I opet je moje selo popaljeno, ljudi ubijani i opet se moralo bežati preko Drine. Istim onim putem sam prešao Drinu i opet je meni i mojoj porodici spas bila majka Srbija. Ko je prešao Drinu, taj se i spasao - zaključio je Svetozar.
Preporučujemo
ŠTA JE RUSKI PLAN “N”: Ukrajina bi mogla da ostane bez nekoliko važnih oblasti ukoliko Moskva uspe (VIDEO)
NjIHOV primarni cilj je zaštita ruskih pograničnih regiona, kao što je Belgorod, ali sekundarni ciljevi su zauzimanje Harkova, Sumija i Dnjepropetrovska.
26. 04. 2024. u 20:00
TEŠKE VESTI IZ VAŠINGTONA STIGLE U KIJEV: Nema više "patriota" za Ukrajinu
VAŠINGTON još nema besplatne sisteme protivvazdušne odbrane "patriot" koji bi mogli da budu prebačeni u Ukrajinu, proizilazi iz intervjua sa američkim savetnikom za nacionalnu bezbednost Džejkom Salivanom za MSNBC.
26. 04. 2024. u 19:17
LjUDI SE ČUDE: Žika prima OGROMNU penziju - "službenik tri puta proveravao, nije mogao da veruje"
"TAJNA je u tome što je mene pokojni Aleksandar Tijanić naučio da to tako radim..."
26. 04. 2024. u 22:32
Komentari (0)