POVRATAK KORENIMA PREDAKA: Sa ovim čovekom vi treba da napravite intervju, on vam je istorija

Milena Marković

18. 11. 2020. u 18:16

SAMO oni koji se istinski vrate veri predaka, nemaju potrebu da to javno ističu. Hvale se i uznose. Oni su taj povratak upisali u sebe. U svoje srce, pre nego što su ga i formalno, ubeležili u crkvene knjige. A, vreme je potrebno da otvore dušu, ispričaju šta ih je i čija im je ruka pokazala put povratka korenima.

ПОВРАТАК КОРЕНИМА ПРЕДАКА: Са овим човеком ви треба да направите интервју, он вам је историја

Foto Privatna arhiva Jovan Markuš

Početak jula, 2017. Taman što smo obavili razgovor sa mitropolitom Amfilohijem u Patrijaršiji u Beogradu, zaneseni ekskluzivnim intervjuom, gotovo nismo ni primetili da je u njegovu odaju ušao gospodin Mahmut Bušatlija, ugledni beogradski analitičar ekonomije i arhitekta.

Sad, dok vraćamo vreme, sećamo se da je taj tihi čovek, kod mitropolita ušao bez najave. Bez kucanja, i to, u vreme dok on žuri na let za Podgoricu. I, poslednje minute pred polazak deli sa njim.

- Sa ovim čovekom vi treba da napravite intervju, on vam je istorija - ispratio nas je, uz osmeh, mitropolit.

Vratili smo se njegovoj poruci ovih dana. Zašto nas je uputio na Bušatliju? Zašto, baš, na njega?

MITROPOLIT Amfilohije je kum Mahmutu Bušatliji koji se vratio pravoslavnoj veri predaka Crnojevića, vođen svetootačkom rukom egzarha pećkog. Saputnici su, dugogodišnji, u svenoćnim dilemama, sabesednici tokom proteklih deceniju i po. Tragali, zajedno, po bespućima raspolućenog naroda i vere u Crnoj Gori.

- Mitropolita sam upoznao kada smo profesor Dragan Radenović i ja, povodom njegove izložbe u Vatikanu, u Patrijaršiji u Beogradu potražili meritornog predstavnika naše crkve da pogleda postavku i da zajedno procenimo da li je to u redu. Pogotovo što je Radenović prvi pravoslavni izlagač u Vatikanu, a njegove skulpture nose i neku novu poruku: predstavu Hrista - mesto za sve hrišćane. Sačekali smo... Ubrzo se pojavio mitropolit. Pozdravio se najpre sa Draganom.

- Mahmut Bušatlija - predstavio sam se.

- Bušatlija? A, imaš li ti kakve veze sa Mahmut-pašom, Bušatlijom? - Upitao me je mitropolit.

- Da, i to direktne - odgovorio sam.

TAKO je počeo razgovor među nama. Mada sam ja dosta znao o mom poreklu: da je Mahmut-paša potomak Crnogoraca, Crnojevića. Ispostavilo se, ipak, da je mitropolit istoriju mojih korena znao mnogo više od mene. O Crnojevićima, precima Bušatlija.

Mitropolit je ovako govorio:

- Mahmut-paša Bušatlija potomak je Staniše, Stanka Crnojevića, trećeg sina zetskog vladara Ivana Crnojevića. U mladosti je, kao zarobljenik, odveden u Carigrad. Tamo je primio islam i ime - Skender. Kada se 1513. godine vratio u Crnu Goru, upravo proglašenu za Sandžak, postavljen je za Sandžak-bega i nastanio se u selu Bušate.

Otuda i prezime - Bušatlija. To prezime su preuzeli i njegovi potomci, pa i Mahmut-paša. Kada je iz Skadra krenuo u osvajanje Crne Gore, znao je da je potomak Crnojevića. U ovom pohodu, u čuvenoj bici na Krusima 1796. godine, turska vojska je poražena, a paši je odrubljena glava. Bogdan Vukov Nikolić iz Zalaza odneo je glavu Petru Prvom Petroviću, mudrom vladici, koji je tada bio na tronu Crne Gore. I udario joj temelje kao novovekovnoj državi...

- OSTAVIO je mitropolit na mene, pri ovom prvom susretu, snažan utisak. Izuzetan. Imao sam osećaj da razgovaram sa ocem, možda, više kao sa bratom. Kad sam se vratio kući preneo sam utiske porodici. Kasnije će moje ćerke i suprugu mitropolit da prigrli kao najbližu familiju, a naša deca njega kao Đeda. - Bio sam zadivljen koliko on poznaje prošlost crnogorskih porodica od korena do izdanaka - kaže Mahmut Bušatlija i prenosi reči vladike Petra Prvog, koje će mitropolit gotovo ponoviti kada mu bude kumovao na krštenju.

- Mudri vladika uzeo je pašinu glavu i rekao: "Kada bi oni, koji su u ovom dunjaluku, znali čija je ovo glava, zaridali bi i u crno se obukli. Ovu glavu, pod mojim prokletstvom, da je čuvate i da se niko ne usudi da je skrnavi." Ovo je glava potomka zetskog vladara Ivana Crnojevića. Naredio je da se glava čuva u Cetinjskom manastiru.

Od prvog susreta sa mitropolitom protekla je bezmalo decenija. Bilo je susreta, razgovora. Poneki međusobni savet... Onda je na mitropolitov poziv Bušatlija stigao na Cetinje. Bio je to, ko zna koji put po redu da on boravi u Crnoj Gori i sa Amfilohijem hodi stazama kojima je ovaj krepki starac, ugledom i snagom duha vraćao pravoslavlju zatamnjeni sjaj. A ovaj dolazak bio je, po svemu, poseban.

- Najpre smo dugo razgovarali u manastirskoj trpezariji, kao i obično - seća se Bušatlija. - U jednom trenutku, činilo se kao da je jedva čekao da razgovor stane, kazao je: hajde da vidiš glavu tvoga pretka. Krenuo sam za njim u biblioteku. Otvorio je maleni kovčeg... Pažljivo sam uzeo lobanju koja počiva uz ćivot Svetog Petra Cetinjskog. Bio sam dirnut. Možda, potresen. Teško mi je da opišem osećanje koje me je sasvim obuzelo. Mislim da sam tada odlučio da se vratim pravoslavnoj veri predaka.

KRŠTENjE je obavljeno na Sretenje 2014. godine u crkvi na Ćipuru, na grobu Ivana Crnojevića. Dve simbolike u jednom danu: pet stotina godina od dolaska Ivanovog sina Stanka, Sandžak-bega, na Cetinje. Druga simbolika je noć punog meseca, kada muslimani započinju sve važne poslove.

- Primio sam miropomazanje od mitropolita i u crkvene knjige se upisao kao Stanko Crnojević. Istog dana vladika mi je vratio titulu kneza - priča nam Bušatlija.

- Bilo je to tako spontano, a svečano. Sve su to sa svojim Đedom upriličila moja deca i supruga. Meni je taj dan zagrejao dušu. Povratak veri predaka, koji sam upisao u sebe i pre formalnog upisivanja u knjige. Tako sam, više puta, govorio i mitropolitu. A deo njegove liturgijske besede bio je uzvišen. Kazao je: "Danas, na ovaj divni praznik, potomak Stanka Crnojevića primio je sveto prosvećenije na grobu svog praoca Ivana Crnojevića, u ovom manastiru koji je sam podigao. U manastiru koji je bio i ostao duhovno ognjište. Svetilište i prosvetilište ovoga grada i ovoga naroda. Obasjan svetlošću, istinom i ljubavlju Božjom. Besedu je završio porukom: "Mahmut se vratio svome domu i svojoj svetinji!"

Kada dođe taj trenutak

U PROŠLOSTI, to sam kazao i mitropolitu, naši su slavili Svetog Nikolu. Upamtio sam kad me je deda upitao: "Znaš li ti da je Sveti Nikola slava naših predaka? Znam... To tebe sada ne zanima, ali, nekad ćeš se možda setiti." I, tako dođu i ta vremena kad čovek shvati da ne može biti što nikad bio nije. Ne može doveka. Dođe trenutak da bude ono što je bio. I da vam kažem, nije bilo nikakvog posebnog rituala kada sam se krstio, niti je ko od mene tražio da se odreknem islama. Samo sam se vratio korenima svojim.

Mahmut Bušatlija, danas, sećajući se toga dana, kaže:

- Nije bilo lako besediti posle mitropolita, besednika nad besednicima. Ipak sam kazao:

"Kao da je Sveti Petar Cetinjski glavu Mahmut-paše Bušatlije, čiji sam poslednji muški potomak, želeo da ostavi u manastiru kako bi luča bila vodilja potomcima Mahmut-paše prema njihovim korenima. Tako je ta luča i mene pozvala na Cetinje, gde je svaki kamen bio put mojih korena." U svemu ovome još je nešto važno, veoma važno: da mi mitropolitova svetootačka ruka, njegova iskrena posvećenost ovom činu nije pokazala put, možda povratka veri predaka ne bi ni bilo. I vekovi kad proteknu, kazao mi je jednom, koren u izdancima piše istinu o poreklu.

SUTRA: Muke naroda nosio na leđima

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!