PRIČA O BAKA BUDI ĆE VAS ODUŠEVITI: Ona ima 90 godina i još radi u restoranu kraj manastira

V.N.

04. 12. 2020. u 08:10

NEDELjA po podne. U restoranu kraj manastira Sopoćani, srednjovekovne svetinje u blizini Novog Pazara, nema gostiju. Ali u kuhinji, na nogama od zore je Budimirka Buda Mladenović, krepka starica od gotovo 90 godina, zbog čijih specijaliteta mnogi posećuju ovaj ugostiteljski objekat.

ПРИЧА О БАКА БУДИ ЋЕ ВАС ОДУШЕВИТИ: Она има 90 година и још ради у ресторану крај манастира

Foto M. Nićiforović

Baka Buda, kako je svi zovu, zaštitni je znak ovog kraja jer je čitav život vezala za njega i sebe ugradila u restoran u koji je prvi put došla pre više od šest decenija.

- Sećam se tog prvog dana, majka me je naterala da dođem da radim iako nisam ovo želela. Bili smo sirotinja, nismo imali novca da mi kupe nešto odeće kako bih se udala, ovo je bio jedini put. Bila sam mlada, vredna, pa su me primili da pomažem u kuhinji. Nije mi bilo lako na početku, stalno sam plakala, htela sam da napustim. Nije kafana mesto za nevinu seljančicu, ali dan po dan i tako - priseća se Buda dok je konobar prekida diktirajući narudžbinu za tek pridošle goste.

MINIMALNA PENZIJA

IAKO je decenijama bila glavna kuvarica, primala je minimalnu zaradu, jer nije imala odgovarajuću stručnu spremu. Takva joj je sad i penzija.

- Ne treba mi više. Na šta ću to da potrošim? Kada sam mogla i imala vremena, nisam mislila na sebe, nisam se udala, zasnovala porodicu, sada imam više nego što mi treba - kaže skromno baka Buda.

Sa istim žarom kao i pre više decenija, odmah uzima brašno i mesi nadaleko čuvene pogače. Potom, sada već slabim ali i dalje vrlo veštim rukama seče teletinu. Jedan deo će ispržiti na žaru, a drugi, isečen tanko i precizno, izdinstati, kako su gosti tražili.

I TITO SE POZDRAVIO S NjOM

DOLAZILI su Ranković, Kardelj, ali će baka Buda zauvek pamtiti Tita. Posle ručka joj je prišao i pozdravio se sa njom.

- Bio je vrlo prijatan, zadovoljan hranom i uslugom, pa smo se i slikali sa njim. Dolazile su i diplomate iz Australije, Japana, Nemačke i čitavog sveta, a često bi mi posle nekoliko godina stizala pisma i pokloni od njih - otkriva Buda.

Usput nam priča da je zanat naučila od "čuvene Eržebet, kuvarice Moše Pijade", a pored standardnih jela, ponudu restorana obogatila je tradicionalnom kuhinjom ovog kraja, pitama, jagnjetinom, projom... U njima su uživali najviši državni funkcioneri bivše Jugoslavije, strane diplomate, ali i hiljade gostiju iz svih delova sveta koje su pohodile manastir Sopoćane.

Osim razglednica i pisama, ugledni gosti iz zemlje i inostranstva slali su joj i ponude za posao. Želeli su je u kuhinjama prestižnih hotela, a govorilo se da je imala poziv da radi u centrali Ujedinjenih nacija u Njujorku.

- Tačno je. Spremili su mi i ugovor, ali je mene tada prestravila i sama pomisao da živim u tolikom gradu. Nisam znala jezik, bila sam povučena, naivna seljančica, a svet zna da bude okrutan. Sad kad razmislim, možda je i trebalo da prihvatim. Često sam razmišljala o svom životu, propuštenim prilikama, mnoga sam jela "suzama začinila", ali šta je tu je - zamisli se baka Buda.

Umesto u Njujorku, Buda je penziju pre gotovo 20 godina dočekala u Sopoćanima. U šali kaže da ima 120 godina radnog staža.

- Restoran mi je postao kuća i tako sam se odnosila prema njemu - priča nam. - Nisam radila po smenama, ako ima gostiju moram spremiti hranu, pa koje god da je doba dana. Spavala sam po nekoliko sati, godišnji odmor sam koristila tek nekoliko puta, na bolovanje nisam išla, hvala bogu dobrog sam zdravlja. Ništa mi ne smeta, ovaj život sam sama izabrala, niko me nije terao da radim, niti me sada teraju, volim ovaj posao.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri